Djela apostolska 21:1-36
Djela apostolska 21:1-36 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Nakon što smo se rastali sa starješinama, isplovili smo ravno za otok Kos. Sutradan smo pristali na otok Rod, a odatle smo krenuli za Pataru. Našli smo brod koji je išao u Feniciju, ukrcali se i isplovili. Kad smo stigli nadomak Cipru, ostavili smo ga sa svoje lijeve strane i nastavili ploviti prema Siriji. Pristali smo u Tiru jer je brod ondje trebao iskrcati teret. U Tiru smo susreli Gospodinove sljedbenike i ostali s njima sedam dana. Oni su, upozoreni od Svetog Duha, rekli Pavlu da ne ide u Jeruzalem. No, kad se naš boravak ondje približio kraju, nastavili smo put. Svi su nas sljedbenici, zajedno sa ženama i djecom, otpratili izvan grada. Na obali smo kleknuli i pomolili se. Oprostili smo se s njima i ukrcali na brod, a oni su se vratili svojim kućama. Iz Tira smo nastavili put i pristali u Ptolemaidi. Pozdravili smo tamošnju braću i sestre te ostali s njima jedan dan. Sljedećeg smo dana isplovili i stigli u Cezareju. Otišli smo k Filipu i odsjeli kod njega. Filip je bio posvećen pronošenju Radosne vijesti. On je bio jedan od sedmorice i imao je četiri neudane kćeri koje su imale proročki dar. Bili smo tamo nekoliko dana, a onda je iz Judeje došao neki prorok po imenu Agab. Došao je k nama, uzeo Pavlov remen, svezao njime svoje ruke i noge i rekao: »Evo što Sveti Duh kaže: ‘Ovako će Židovi u Jeruzalemu svezati čovjeka kojem pripada ovaj remen i predati ga nežidovima u ruke.’« Kad smo to čuli, i mi i tamošnji sljedbenici počeli smo preklinjati Pavla neka ne ide u Jeruzalem. Pavao nam je odgovorio: »Što to radite? Zašto plačete i slamate mi srce? Spreman sam da me u Jeruzalemu, ne samo svežu nego i ubiju radi imena Gospodina Isusa.« Budući da se nije dao uvjeriti, prestali smo ga moliti. »Neka bude kako Gospodin hoće«, rekli smo. Nakon toga, spremili smo se i krenuli u Jeruzalem. Neki od sljedbenika iz Cezareje pošli su s nama. Odveli su nas k čovjeku koji se zvao Mnason i kod kojeg smo trebali odsjesti. On je bio Cipranin i jedan od prvih Isusovih učenika. Kad smo stigli u Jeruzalem, vjernici su nas spremno primili. Sutradan je Pavao pošao s nama posjetiti Jakova. Kod njega su se okupili i svi starješine. Pavao ih je pozdravio i potanko ih izvijestio o svemu što je Bog kroz njegovu službu učinio među nežidovskim narodima. Kad su saslušali Pavla, dali su hvalu Bogu, a Pavlu su rekli: »Brate, vidiš kako je na tisuće Židova povjerovalo, a svi oni revno slijede Mojsijev Zakon. Oni su čuli da ti učiš sve Židove, koji žive među nežidovskim narodima, da ostave Mojsijev Zakon. Čuli su kako im govoriš da ne obrezuju svoju djecu niti da slijede naše običaje. Što onda da radimo? Oni će sigurno saznati da si došao. Napravi onako kako ti kažemo. S nama su četiri čovjeka koja su se zavjetovala Bogu. Uzmi ih sa sobom, pristupi zajedno s njima obrednom pranju i plati njihove troškove obreda pa da mogu obrijati glave. Tada će svatko znati da ono što su čuli o tebi nije istina i da poštuješ Zakon. A što se tiče nežidovskih vjernika, poslali smo im pismo. U njemu smo im preporučili sljedeće: Ne jedite hranu prinesenu idolima i meso u kojem još ima krvi! Ne jedite zadavljene životinje! Ne upuštajte se u seksualni nemoral!« Pavao je poveo tu četvoricu sa sobom i sutradan je zajedno s njima pristupio obrednom pranju. Nakon toga, otišao je u Hram objaviti kad će završiti dani obrednog pranja i kada se trebaju prinijeti žrtve za svakoga od njih. Kad se sedam dana obrednog pranja približavalo kraju, neki su Židovi iz Azije ugledali Pavla u Hramu. Uzbunili su cijelo mnoštvo i uhvatili Pavla te su vikali: »Izraelci, pomozite! To je onaj čovjek koji ljude širom svijeta uči stvarima koje su u suprotnosti s Mojsijevim Zakonom. On govori protiv našeg naroda i ovog mjesta. Sad je čak i nežidove doveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.« Rekli su to jer su vidjeli Efežanina Trofima s Pavlom u gradu pa su pretpostavili da ga je Pavao doveo u Hram. Cijeli je grad bio u metežu. Ljudi su se ustrčali, zgrabili Pavla i odvukli ga iz Hrama. Istoga su se trena za njima zatvorila hramska vrata. Pokušali su ga ubiti, a tada je zapovjedniku rimske vojske u Jeruzalemu stigla vijest da se pobunio cijeli grad. On je odmah poveo sa sobom neke vojnike i časnike te se brzo uputio k narodu. Kad su Židovi ugledali zapovjednika i vojnike, prestali su tući Pavla. Tada je zapovjednik pristupio Pavlu, uhitio ga i zapovjedio da ga vežu dvama lancima. Nakon toga, upitao je ljude tko je Pavao i što je učinio, na što su jedni počeli vikati jedno, a drugi drugo. U svoj toj zbrci zapovjednik nije mogao utvrditi što je istina pa je zapovjedio da Pavla odvedu u vojarnu. Kad se Pavao približio stepenicama, vojnici su ga morali ponijeti na rukama da ga zaštite od nasilne gomile koja ih je slijedila i vikala za njima: »Ubijte ga!«
Djela apostolska 21:1-36 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Nakon što smo se rastali sa starješinama, isplovili smo ravno za otok Kos. Sutradan smo pristali na otok Rod, a odatle smo krenuli za Pataru. Našli smo brod koji je išao u Feniciju, ukrcali se i isplovili. Kad smo stigli nadomak Cipru, ostavili smo ga sa svoje lijeve strane i nastavili ploviti prema Siriji. Pristali smo u Tiru jer je brod ondje trebao iskrcati teret. U Tiru smo susreli Gospodinove sljedbenike i ostali s njima sedam dana. Oni su, upozoreni od Svetog Duha, rekli Pavlu da ne ide u Jeruzalem. No, kad se naš boravak ondje približio kraju, nastavili smo put. Svi su nas sljedbenici, zajedno sa ženama i djecom, otpratili izvan grada. Na obali smo kleknuli i pomolili se. Oprostili smo se s njima i ukrcali na brod, a oni su se vratili svojim kućama. Iz Tira smo nastavili put i pristali u Ptolemaidi. Pozdravili smo tamošnju braću i sestre te ostali s njima jedan dan. Sljedećeg smo dana isplovili i stigli u Cezareju. Otišli smo k Filipu i odsjeli kod njega. Filip je bio posvećen pronošenju Radosne vijesti. On je bio jedan od sedmorice i imao je četiri neudane kćeri koje su imale proročki dar. Bili smo tamo nekoliko dana, a onda je iz Judeje došao neki prorok po imenu Agab. Došao je k nama, uzeo Pavlov remen, svezao njime svoje ruke i noge i rekao: »Evo što Sveti Duh kaže: ‘Ovako će Židovi u Jeruzalemu svezati čovjeka kojem pripada ovaj remen i predati ga nežidovima u ruke.’« Kad smo to čuli, i mi i tamošnji sljedbenici počeli smo preklinjati Pavla neka ne ide u Jeruzalem. Pavao nam je odgovorio: »Što to radite? Zašto plačete i slamate mi srce? Spreman sam da me u Jeruzalemu, ne samo svežu nego i ubiju radi imena Gospodina Isusa.« Budući da se nije dao uvjeriti, prestali smo ga moliti. »Neka bude kako Gospodin hoće«, rekli smo. Nakon toga, spremili smo se i krenuli u Jeruzalem. Neki od sljedbenika iz Cezareje pošli su s nama. Odveli su nas k čovjeku koji se zvao Mnason i kod kojeg smo trebali odsjesti. On je bio Cipranin i jedan od prvih Isusovih učenika. Kad smo stigli u Jeruzalem, vjernici su nas spremno primili. Sutradan je Pavao pošao s nama posjetiti Jakova. Kod njega su se okupili i svi starješine. Pavao ih je pozdravio i potanko ih izvijestio o svemu što je Bog kroz njegovu službu učinio među nežidovskim narodima. Kad su saslušali Pavla, dali su hvalu Bogu, a Pavlu su rekli: »Brate, vidiš kako je na tisuće Židova povjerovalo, a svi oni revno slijede Mojsijev Zakon. Oni su čuli da ti učiš sve Židove, koji žive među nežidovskim narodima, da ostave Mojsijev Zakon. Čuli su kako im govoriš da ne obrezuju svoju djecu niti da slijede naše običaje. Što onda da radimo? Oni će sigurno saznati da si došao. Napravi onako kako ti kažemo. S nama su četiri čovjeka koja su se zavjetovala Bogu. Uzmi ih sa sobom, pristupi zajedno s njima obrednom pranju i plati njihove troškove obreda pa da mogu obrijati glave. Tada će svatko znati da ono što su čuli o tebi nije istina i da poštuješ Zakon. A što se tiče nežidovskih vjernika, poslali smo im pismo. U njemu smo im preporučili sljedeće: Ne jedite hranu prinesenu idolima i meso u kojem još ima krvi! Ne jedite zadavljene životinje! Ne upuštajte se u seksualni nemoral!« Pavao je poveo tu četvoricu sa sobom i sutradan je zajedno s njima pristupio obrednom pranju. Nakon toga, otišao je u Hram objaviti kad će završiti dani obrednog pranja i kada se trebaju prinijeti žrtve za svakoga od njih. Kad se sedam dana obrednog pranja približavalo kraju, neki su Židovi iz Azije ugledali Pavla u Hramu. Uzbunili su cijelo mnoštvo i uhvatili Pavla te su vikali: »Izraelci, pomozite! To je onaj čovjek koji ljude širom svijeta uči stvarima koje su u suprotnosti s Mojsijevim Zakonom. On govori protiv našeg naroda i ovog mjesta. Sad je čak i nežidove doveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.« Rekli su to jer su vidjeli Efežanina Trofima s Pavlom u gradu pa su pretpostavili da ga je Pavao doveo u Hram. Cijeli je grad bio u metežu. Ljudi su se ustrčali, zgrabili Pavla i odvukli ga iz Hrama. Istoga su se trena za njima zatvorila hramska vrata. Pokušali su ga ubiti, a tada je zapovjedniku rimske vojske u Jeruzalemu stigla vijest da se pobunio cijeli grad. On je odmah poveo sa sobom neke vojnike i časnike te se brzo uputio k narodu. Kad su Židovi ugledali zapovjednika i vojnike, prestali su tući Pavla. Tada je zapovjednik pristupio Pavlu, uhitio ga i zapovjedio da ga vežu dvama lancima. Nakon toga, upitao je ljude tko je Pavao i što je učinio, na što su jedni počeli vikati jedno, a drugi drugo. U svoj toj zbrci zapovjednik nije mogao utvrditi što je istina pa je zapovjedio da Pavla odvedu u vojarnu. Kad se Pavao približio stepenicama, vojnici su ga morali ponijeti na rukama da ga zaštite od nasilne gomile koja ih je slijedila i vikala za njima: »Ubijte ga!«
Djela apostolska 21:1-36 Biblija kralja Jakova (BKJ)
I dogodilo se da smo, nakon što smo se od njih otrgnuli, otplovili, pa smo, imajući pravocrtan kurs, stigli na Kos, a sutradan na Rod i odande u Pataru. I našli smo lađu koja plovi preko u Feniciju, ukrcali se i otplovili. A kad smo ugledali Cipar, ostavili smo ga s lijeva te smo otplovili u Siriju i pristali u Tiru, jer je ondje lađa trebala iskrcati svoj teret. I pronašli smo učenike te smo ostali ondje sedam dana. Oni su, po Duhu, govorili Pavlu da ne treba uzlaziti u Jeruzalem. No kad su nam istekli dani, otišli smo na put te krenuli u pratnji svih njih, sa ženama i djecom, do izvan grada; tada smo kleknuli na obali i molili. I oprostili smo se jedni s drugima te se popeli na brod, a oni su se vratili kućama. A kad smo završavali plovidbu iz Tira, stigli smo u Ptolemaidu te smo pozdravili braću i ostali kod njih jedan dan. A sljedećeg dana mi koji smo bili s Pavlom, otputovali smo i došli u Cezareju. I ušli smo u kuću Filipa evangelizatora, koji je bio jedan od sedmorice, te smo ostali kod njega. A ovaj isti je imao četiri kćeri, djevice koje su prorokovale. A kako smo ondje boravili mnogo dana, sišao je iz Judeje neki prorok po imenu Agab. I kad je došao k nama, uzeo je Pavlov pojas i svezao sebi ruke i noge te rekao: “Ovako govori Duh Sveti: ʻOvako će Židovi u Jeruzalemu svezati čovjeka čiji je ovo pojas i predati ga u ruke Pogana.ʼ ” A kad smo mi to čuli, počeli smo ga i mi i mještani zaklinjati da ne uzlazi u Jeruzalem. Nato je Pavao odgovorio: “Što činite plačući i slamajući mi srce? Jer ja sam spreman ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.” A kad ga nismo mogli uvjeriti, ušutjeli smo govoreći: “Neka bude volja Gospodinova!” I poslije tih dana spremili smo se te smo uzišli u Jeruzalem. A s nama su pošli i neki učenici iz Cezareje te nas odveli k nekom Mnasonu s Cipra, starom učeniku kod koga smo trebali odsjesti. I kad smo stigli u Jeruzalem, braća su nas primila radosno. A sutradan je Pavao ušao s nama k Jakovu i sve su starješine bile nazočne. I pošto ih je pozdravio, počeo im je redom izlagati što je Bog učinio među Poganima po njegovoj službi. Kad su oni to čuli, slavili su Gospodina te su mu rekli: “Vidiš, brate, koliko je tisuća Židova koji su povjerovali i svi su revnitelji Zakona. A o tebi su bili obaviješteni da sve Židove koji su među Poganima poučavaš da napuste Mojsija govoreći im da ne moraju obrezivati svoju djecu niti hoditi po običajima. Što ćemo dakle? Mnoštvo se svakako mora sakupiti jer će čuti da si došao. Učini zato ovo što ti kažemo: imamo četiri čovjeka koji su pod zavjetom. Uzmi ih, očisti se zajedno s njima i preuzmi troškove za njih da obriju glave, te će svi uvidjeti da nema ničega u onome što su čuli o tebi, nego da i sam hodiš pravo i držiš se Zakona. A što se tiče Pogana koji su povjerovali, mi smo im napisali pošto smo zaključili da ništa takvo ne moraju obdržavati, osim da se čuvaju od onoga što je prineseno idolima, i od krvi, i od udavljenog i od bludništva.” Tada je Pavao uzeo one ljude te se sljedeći dan očistio zajedno s njima, ušao u Hram da bi označio svršetak dana očišćenja nakon čega bi se trebalo za svakoga od njih prinijeti prinos. A kad je sedam dana bilo pri kraju, Židovi iz Azije su, pošto su ga vidjeli u Hramu, pobunili su sav narod i podigli ruke na njega vičući: “Ljudi! Izraelci, pomozite! Ovo je čovjek koji posvuda poučava protiv naroda i Zakona i ovog mjesta te je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.” Jer su oni prije u gradu vidjeli s njim Troafima Efežanina za koga su mislili da ga je Pavao uveo u Hram. I sav se grad uskomešao i nastala je strka naroda pa su uhvatili Pavla i odvukli ga izvan Hrama te odmah zatvorili vrata. I dok su ga htjeli ubiti, došla je vijest tisućniku čete da je sav Jeruzalem u pobuni. On je odmah uzeo vojnike i satnike te je dotrčao dolje k njima. A oni kad su vidjeli tisućnika i vojnike, prestali su udarati Pavla. Tada se tisućnik približio, uhvatio ga i zapovjedio da ga svežu sa dvojim lancima. Zatim ga počeo ispitivati tko je i što je učinio. A kako su iz mnoštva jedni vikali jedno, a drugi drugo, nije mogao ništa saznati zbog meteža te je zapovjedio da ga odvedu u vojarnu. A kad su stigli na stepenice, dogodilo se da su ga vojnici morali nositi zbog nasilnosti mnoštva, jer ih je mnoštvo naroda slijedilo vičući: “Smakni ga!”
Djela apostolska 21:1-36 Knjiga O Kristu (KOK)
Pošto smo se od njih oprostili, otplovili smo jedrenjakom do otoka Kosa, a sutradan do Roa, pa u Pataru. Ondje smo se ukrcali na lađu za sirijsku pokrajinu Feniciju. Kad smo ugledali Cipar, prošli smo pokraj njega s desne strane jedreći prema Siriji. Pristali smo u Tiru da lađa iskrca teret. Sišli smo na kopno te ondje našli vjernike. Kako im je Sveti Duh otkrio da će Pavao u Jeruzalemu imati nevolja, rekli su mu da ne ide onamo. Ali kad je prošlo tjedan dana, ipak smo otputovali. Oni su nas svi ispratili do izvan grada, skupa sa ženama i djecom. Na obali smo kleknuli i pomolili se. Pozdravili smo se i ukrcali na lađu, a oni su se vratili doma. Otplovili smo tako iz Tira u Ptolemaidu. Pozdravili smo ondje braću i ostali s njima jedan dan. Zatim smo otišli u Cezareju i boravili u domu Filipa evanđelista, jednoga od sedmorice koji su dijelili hranu. On je imao četiri neudane kćeri koje su imale dar prorokovanja. Kad smo ondje bili već nekoliko dana, dođe neki Agab koji je također imao dar prorokovanja, uzme Pavlov pojas te njime sebi zaveže noge i ruke. “Ovo govori Sveti Duh”, reče. “Vlasnika ovog pojasa ovako će svezati židovski vođe u Jeruzalemu i predati ga Rimljanima.” Kad smo to čuli, i mi koji smo s njime putovali i mještani počnemo preklinjati Pavla da ne ide u Jeruzalem. Ali on reče: “Što plačete? Slamate mi srce! Spreman sam ne samo da me svežu nego i umrijeti za Gospodina Isusa.” Kad je bilo jasno da se ne daje nagovoriti, odustali smo i rekli: “Neka bude volja Gospodnja!” Ubrzo nakon toga spremili smo se i otišli u Jeruzalem. Neki vjernici iz Cezareje koji su pošli s nama odvedu nas nekome Mnasonu s Cipra, jednomu od prvih učenika, da ondje odsjednemo. Svi su nas vjernici u Jeruzalemu srdačno dočekali. Sutradan Pavao pođe s nama k Jakovu. Ondje su bili i svi starješine jeruzalemske Crkve. On ih pozdravi te im podrobno izloži što je Bog učinio među poganima kroz njegovu službu. Kad su to čuli, dadu slavu Bogu. Zatim mu rekoše: “Dragi brate, deseci tisuća Židova također su povjerovali. Oni se revno drže Mojsijeva zakona, a za tebe su im rekli da Židove koje žive među poganima učiš da ne poštuju Mojsijev zakon. Kažu da ih poučavaš da ne obrezuju djecu i da se ne drže židovskih običaja. Što da učinimo? Sigurno će čuti da si došao. Učini zato kako ti kažemo. Među nama su četvorica koji su se zavjetovali i sad se spremaju obrijati glavu. Idi s njima u Hram i pridruži im se u obredu posvećenja te plati da im obriju glave. Tako će svi znati da su te glasine lažne, da si na pravome putu i da poštuješ židovski Zakon. A glede pogana koji su povjerovali, od njih tražimo što smo im napisali u pismu: da ne jedu meso žrtvovano idolima, krv ni meso udavljenih životinja te da se klone bluda.” Pavao dakle pristane na njihov zahtjev te sljedećeg dana obavi s njima obred očišćenja te ode u Hram. Ondje oglasi da je njihov zavjet istekao i da će za svakoga od njih prinijeti žrtvu. Upravo se navršavalo sedam dana kad neki Židovi iz Male Azije opaze Pavla u Hramu i podjare narod protiv njega. Ščepaju ga vičući: “Izraelci! U pomoć! Evo čovjeka koji poučava protiv naroda, protiv našega Zakona i protiv Hrama! Čak ga je oskvrnuo dovodeći Grke u njega!” Prije su, naime, u gradu s njime vidjeli Trofima iz Efeza pa su mislili da je Pavao njega doveo u Hram. Sav se grad uzbuni te nastane metež. Ščepaju Pavla i odvuku ga iz Hrama te odmah zatvore za njim vrata. Dok su ga nastojali ubiti, zapovjedniku rimske čete dojave da je u Jeruzalemu pobuna. On odmah s vojnicima i stotnicima potrči prema pobunjenicima. Kad je svjetina vidjela zapovjednika s vojnicima, prestanu udarati Pavla. Zapovjednik priđe, uhiti ga i zapovjedi da ga okuju dvostrukim lancima. Onda počne ispitivati tko je on i što je učinio. Iz svjetine su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Zbog graje nije mogao pouzdano saznati razlog pa zato Pavla povede u vojarnu. Kad su došli do stuba, svjetina se tako razjarila da su ga vojnici morali nositi kako bi ga zaštitili. Mnoštvo je išlo za njima i vikalo: “Smakni ga!”