Djela apostolska 2:1-47
Djela apostolska 2:1-47 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Kad je došao dan Pedesetnice, svi su apostoli bili okupljeni na jednome mjestu. Odjednom se s neba začuo zvuk poput jakog vjetra te je ispunio cijelu kuću u kojoj su se nalazili. Ugledali su nešto poput plamenih jezika, koji su se podijelili, i sišli na svakoga od njih. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli govoriti drugim jezicima kako im je Duh dao da govore. U to su se vrijeme u Jeruzalemu nalazili pobožni Židovi iz svih naroda širom svijeta. Kad su začuli taj zvuk, okupili su se u velikom broju. Svi su bili zbunjeni jer ih je svatko čuo da govore na njegovom jeziku. Svi su se zaprepastili i u čudu govorili: »Nisu li ovi ljudi, što govore, Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje da govore na njegovome materinjem jeziku? Tu su Parti, Međani, Elamiti, stanovnici Mezopotamije, tu su ljudi iz Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene, posjetioci iz Rima, te Krećani i Arapi. Neki su rodom Židovi, a neki obraćenici na židovstvo. Svi mi čujemo ove ljude kako nam na našem jeziku govore o veličanstvenim Božjim djelima!« Svi su bili zadivljeni i zbunjeni te su zapitkivali jedni druge: »Što ovo znači?« Drugi su pak ismijavali apostole i govorili: »Napili su se mladoga vina.« Tada je Petar ustao, zajedno s ostalom jedanaestoricom, i jakim se glasom obratio narodu: »Braćo Židovi, i svi vi koji živite u Jeruzalemu, dopustite da vam kažem što ovo znači. Pažljivo poslušajte moje riječi! Ovi ljudi nisu pijani, kao što vi mislite, jer tek je devet sati ujutro. Ovo što vidite jest ono o čemu je govorio prorok Joel: ‘U posljednje dane, kaže Bog, izlit ću svog Duha na sve ljude. Vaši sinovi i kćeri će proricati, vaši će mladići vidjeti vizije, a vaši starci sanjati snove. Da, u te dane izlit ću svog Duha na svoje sluge, muškarce i žene, i oni će proricati. Učinit ću čuda gore na Nebu i znakove dolje na Zemlji: krv i vatru i oblake dima. Sunce će postati tamno, a mjesec crven kao krv prije nego što dođe velik i slavan Gospodinov dan. A svatko tko zazove Gospodinovo ime, bit će spašen.’ Izraelci, slušajte ove riječi: Isus iz Nazareta bio je čovjek kojega je Bog odabrao, i to je jasno potvrdio velikim djelima, čudima i znacima, koje je, kao što i sami znate, Bog kroz njega činio među vama. Taj je čovjek bio predan u vaše ruke s Božjim predznanjem i prema Božjem unaprijed zamišljenom planu. Vi ste ga, uz pomoć bezbožnika, ubili pribivši ga na križ. No Bog ga je podigao iz mrtvih i oslobodio agonije smrti. Smrt ga nije mogla zadržati u svojoj vlasti, kao što kaže David za njega: ‘Vidim da je Gospodin uvijek sa mnom. Zdesna mi je da ne bih posrnuo. Zbog toga je moje srce sretno i moja usta radosno govore. A moje će tijelo počivati u nadi jer me nećeš ostaviti u boravištu mrtvih, nećeš dopustiti da tvoj Svetac istrune. Pokazao si mi put života, ispunit ćeš me radošću u svojoj prisutnosti.’ Braćo moja, pouzdano vam mogu reći za našeg praoca Davida: on je umro i pokopan je. Njegov je grob do današnjeg dana među nama. No on je bio prorok i znao je što mu je obećao Bog — da će postaviti jednoga od njegovih potomaka na njegovo prijestolje. Gledajući u budućnost, prorekao je Kristovo uskrsnuće. ‘On nije ostavljen u boravištu mrtvih niti je njegovo tijelo istrunulo u grobu.’ Taj je isti Isus sada uzvišen — Bog ga je podigao iz mrtvih i svi mi smo svjedoci tome. Nakon što ga je Bog postavio sebi zdesna, Isus je od Oca primio obećanog Svetog Duha kojeg sada izlijeva na ovome mjestu. To je ovo što sada vidite i čujete. David nije otišao na Nebo, već sam kaže: ‘Gospodin je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi s desne strane, dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge.’ Stoga, neka cijeli Izrael sa sigurnošću zna da je Isusa, kojeg ste vi razapeli, Bog učinio Mesijom i Gospodinom!« Kad su ljudi to čuli, bili su duboko potreseni pa su upitali Petra i ostale apostole: »Braćo, što da učinimo?« Petar im je odgovorio: »Obratite se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista. Tako će vam grijesi biti oprošteni i primit ćete Svetog Duha kao dar. Ovo je obećanje vama i vašoj djeci. Ono vrijedi i za sve one koji su daleko, a koje Gospodin, naš Bog, poziva k sebi.« Petar ih je još na razne načine opominjao i preklinjao riječima: »Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja!« Oni koji su prihvatili njegovu poruku, krstili su se, a toga im se dana pridružilo oko tri tisuće ljudi. Bili su ustrajni u učenju apostolskog nauka, zajedničkom životu, lomljenju kruha i molitvi. Apostoli su činili mnoga silna i čudesna djela pa je sve prisutne obuzelo strahopoštovanje. Svi su vjernici bili zajedno i dijelili sve što su imali. Prodavali su svoja imanja i imovinu, a zatim novac dijelili svakomu prema potrebi. Svakoga su se dana nastavili sastajati u Hramu. Po kućama su lomili kruh i jeli zajedno, radosnog i iskrenog srca. Slavili su Gospodina i uživali naklonost svih ljudi. A Gospodin im je svakodnevno pridodavao mnoštvo novih vjernika koji su se spašavali.
Djela apostolska 2:1-47 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A kad je napokon došao dan Pedesetnice svi su bili složno na jednome mjestu. I odjednom je došao huk s neba, kao kad navaljuje silan vjetar, te je ispunio svu kuću gdje su sjedili. I pred njima su se pojavili razdijeljeni jezici kao od ognja te su posjeli na svakoga od njih. I svi su se oni napunili Duha Svetoga te počeli govoriti drugim jezicima, kako im je već Duh davao govoriti. A tamo su u Jeruzalemu živjeli Židovi, pobožni ljudi iz svakog naroda pod nebom. A kad se to razglasilo, mnoštvo se skupilo i zbunilo se, jer ih je svatko čuo kako govore njihovim vlastitim jezikom. I svi su bili zadivljeni i začuđeni govoreći jedan drugome: “Gle, nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako mi čujemo svakoga na svojem jeziku u kojem smo se rodili? Parti i Međani, i Elamljani, i stanovnici Mezopotamije, i Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i dijelova Libije krajeva oko Cirene; i tuđinci iz Rima, Židovi i prozeliti, Krećani i Arapi; čujemo ih kako govore našim jezicima o čudesnim Božjim djelima.” I svi su bili zadivljeni i u nedoumici pitali jedan drugoga: “Što li ovo znači?” Drugi su se podrugivali i govorili: “Napili su se mladog vina.” A Petar je ustao zajedno s jedanaestoricom, podigao svoj glas i rekao im: “Ljudi, Judejci i svi vi što živite u Jeruzalemu! Neka vam ovo bude znano pa riječi moje poslušajte! Jer ovi nisu pijani, kao što vi mislite, budući da je tek treći sat dana, već je to ono što je rečeno po proroku Joelu: ʻI ovo će se dogoditi u posljednje dane, govori Bog, izlit ću od svoga Duha na svako tijelo, i prorokovat će vaši sinovi i vaše kćeri; i vaši će mladići gledati viđenja, a vaši će starci sanjati snove. I na sluge svoje i na sluškinje svoje u one ću dane izliti od Duha svoga, te će oni prorokovati. I pokazat ću čudesa gore na nebu, i znakove dolje na zemlji: krv i oganj i sukljanje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu, a mjesec u krv, prije nego što dođe onaj velik i znamenit dan Gospodnji. I dogodit će se da će svaki koji prizove ime Gospodinovo biti spašen.ʼ Ljudi, Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega je među vama Bog potvrdio silnim djelima i čudesima i znakovima koje je, kako i sami znate, Bog učinio po njemu među vama. Njega, koji je predan po nepromjenljivoj odluci i proviđenju Božjem, vi ste uhvatili, i opakim rukama razapeli i ubili, koga je Bog uskrsnuo i oslobodio trudova smrti, jer nije bilo moguće da ga ona zadrži. Jer David za njega govori: ʻUnaprijed sam neprestano gledao Gospodina pred svojim licem, jer mi je on zdesna da se ne pokolebam. Zato mi se srce veseli, a moj jezik raduje, štoviše i tijelo će moje počivati u nadi, jer nećeš ostaviti moju dušu u paklu niti dopustiti da tvoj Sveti ugleda trulež. Ti si mi obznanio puteve života, ispunit ćeš me radošću svojim licem.ʼ Ljudi i braćo, neka mi je dopušteno slobodno vam govoriti za patrijarha Davida da je umro i bio pokopan, i grobnica mu se nalazi među nama do dana današnjega. Stoga je on, kako je bio prorok i znao da mu se Bog uz zakletvu zakleo da će od ploda njegovih bokova po tijelu podići Krista da sjedne na njegovo prijestolje. On je unaprijed vidio i govorio za Kristovo uskrsnuće da ʻmu duša nije ostavljena u paklu, niti mu je tijelo vidjelo trulež.ʼ Toga Isusa, Bog je uskrsnuo, čemu smo svi mi svjedoci. Zato je desnicom Božjom uzvišen i primio od Oca obećanje Duha Svetoga, izlio je ovo što sada vidite i čujete. Jer David nije uzišao na nebesa nego sâm govori: ʻGOSPOD je rekao mome Gospodinu: Sjedi mi zdesna, dok ne položim tvoje dušmane za podnožje tvojim nogama!ʼ Stoga neka sav dom Izraelov zasigurno zna da je Bog učinio i Gospodinom i Kristom toga Isusa kojega ste vi razapeli!” A kad su to čuli, bili su dirnuti u srcu te rekli Petru i ostalim apostolima: “Ljudi i braćo, što nam je činiti?” Tada im je Petar rekao: “Pokajte se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista po oslobođenju od grijeha; i primit ćete dar Duha Svetoga. Jer je za vas ovo obećanje, i za vašu djecu i za sve one izdaleka, sve koje pozove Gospodin naš Bog.” I mnogim je drugim riječima svjedočio i opominjao govoreći: “Spasite se od ovog tvrdokornog naraštaja!” Tada su se krstili oni koji su rado primili njegovu riječ, i istog dana pridružilo im se oko tri tisuće duša. I bili su postojani u apostolskom nauku i zajedništvu, i u lomljenju kruha i u molitvama. A strah je obuzeo svaku dušu, i mnoga su se čudesa i znakovi događali po apostolima. I svi koji su vjerovali bili su zajedno i sve im je bilo zajedničko. I prodavali su svoja imanja i dobra te dijelili svakome kako ima potrebu. I ustrajali su složni svakodnevno u Hramu i od kuće do kuće lomili su kruh te zajedno uzimali hranu u veselju i jednostavnosti srca. Hvalili su Boga i uživali naklonost od svih ljudi. A Gospodin je svakodnevno pridruživao crkvi one koji bi bili spašeni.
Djela apostolska 2:1-47 Knjiga O Kristu (KOK)
Na Pedesetnicu, sedam tjedana nakon Isusova uskrsnuća, svi su bili okupljeni na istomu mjestu. Odjednom se začuje šum s neba, poput silnoga vihora, te ispuni kuću u kojoj su bili. Pojave se zatim plameni jezici te se razdijele i siđu na njih—na svakoga po jedan. Svi nazočni napune se Svetoga Duha i počnu govoriti drugim jezicima, kako je komu Duh davao govoriti. A u Jeruzalemu su u to doba boravili pobožni Židovi koji su došli iz svakog naroda pod nebom. Kad začuju huk vjetra, dotrče vidjeti što se zbiva i zaprepaste se—jer svatko od njih čuo je vjernike kako govore na njegovu jeziku. Iznenađeni i zadivljeni, pitali su: “Nisu li svi ti ljudi što govore Galilejci? Kako ih onda svatko od nas čuje na svojemu materinskom jeziku? Ima nas ovdje Parta, Međana, Elamljana, žitelja Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Male Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene. Ima Rimljana koji su u prolazu, Židova i obraćenika na židovsku vjeru, Krećana i Arapa, a svi mi čujemo te ljude kako na našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima!” Stajali su zaprepašteni i pitali jedni druge: “Što bi to moglo značiti?” Drugi su se pak rugali: “Pijani su od slatkoga vina!” Tada istupi Petar s jedanaestoricom apostola i glasno reče mnoštvu: “Poslušajte me, Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu! Znajte: nisu ovi ljudi pijani kao što mislite. Pa tko se još opija u devet sati ujutro? To što vidite ostvarenje je proročanstva proroka Joela: ‘U posljednje ću vrijeme’, veli Gospodin, ‘izliti svojega Duha na sve ljude. Vaši sinovi i kćeri će proricati, vaši mladići će imati viđenja, a starci sne. U te ću dane izliti svojega Duha na svoje sluge i sluškinje te će oni proricati. Dat ću čudesa na nebesima i znakove na zemlji: krv, oganj i sukljanje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu, a mjesec postati krvavocrven prije nego što dođe velik i slavan Dan Gospodnji. I tko god zazove Gospodnje ime, bit će spašen.’ Čujte me, Izraelci! Bog je pred vama potvrdio Isusa Nazarećanina silnim djelima i čudesnim znacima koje je, kao što znate, činio. Vi ste ipak postupili prema unaprijed odlučenomu Božjem naumu: bezbožničkom ste ga rukom raspeli na križ i pogubili. Ali Bog ga je oslobodio grozote smrti i uskrisio ga u život jer smrt nije mogla njime vladati. Kralj David za njega je rekao: ‘Znam da je Gospodin uvijek sa mnom jer uvijek stoji pokraj mene da ne posrnem. Stoga mi se srce raduje, a jezik kliče od veselja. Tijelo mi spokojno počiva. Jer nećeš ostaviti moju dušu među mrtvima ni dopustiti da tvoj svetac istrune. Pokazao si mi put života. Tvoja će me nazočnost ispuniti radošću.’ Braćo draga, s punim pouzdanjem tvrdim: David time nije mislio na sebe—jer on je odavno umro, pokopan je i grob mu je do danas ovdje. Ali David je bio prorok i znao je da se Bog zakleo jednoga od njegovih potomaka posaditi na njegovo prijestolje kao Mesiju. On je to unaprijed vidio i pretkazao Mesijino uskrsnuće. Rekao je da mu ‘duša neće ostati među mrtvima’ i da mu tijelo neće ‘istrunuti’. To proročanstvo govori o Isusu. Njega je Bog uskrisio—svi smo tomu svjedoci. On sada sjedi na najuzvišenijemu mjestu u nebu, Bogu zdesna. I Otac mu je, kao što je i obećao, dao Svetoga Duha da ga izlije na nas. Danas to čujete i vidite. Jer David nikada nije uznesen u nebo, a ipak je rekao: ‘Gospodin je rekao mojem Gospodinu: Sjedni mi s desne strane dok ti ne bacim pod noge tvoje neprijatelje.’ Neka dakle pouzdano znade sav Izrael da je Bog tog Isusa kojega ste raspeli učinio i Gospodinom i Mesijom!” Te su ih riječi duboko potresle. Upitaju zato Petra i ostale apostole: “Braćo, što da učinimo?” Petar im odgovori: “Obratite se Bogu i krstite se u ime Isusa Krista da vam grijesi budu oprošteni pa ćete primiti dar Svetoga Duha. To je obećanje vama i vašoj djeci, pa čak i onima izdaleka koje naš Gospodin Bog pozove.” Zatim je još dugo propovijedao zaklinjući i opominjući ih: “Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja!” Oni povjeruju njegovim riječima i krste se. Tako se u taj dan Crkvi pridružilo oko tri tisuće duša. Bili su postojani u apostolskome učenju, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvi. Sve je zahvatilo strahopoštovanje jer su apostoli činili mnoga čudesa i znakove. Koji su prigrlili vjeru, živjeli su u zajedništvu i sve su dijelili. Prodavali su imanja i dijelili svakome prema potrebi. Svaki su dan jednodušno i postojano hrlili u Hram na bogoštovlje te se sastajali po kućama da lome kruh radosno i prostodušno, hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. A Bog je svednevice zajednici pripajao nove spasenike.