Djela apostolska 2:1-12
Djela apostolska 2:1-12 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Kad je došao dan Pedesetnice, svi su apostoli bili okupljeni na jednome mjestu. Odjednom se s neba začuo zvuk poput jakog vjetra te je ispunio cijelu kuću u kojoj su se nalazili. Ugledali su nešto poput plamenih jezika, koji su se podijelili, i sišli na svakoga od njih. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli govoriti drugim jezicima kako im je Duh dao da govore. U to su se vrijeme u Jeruzalemu nalazili pobožni Židovi iz svih naroda širom svijeta. Kad su začuli taj zvuk, okupili su se u velikom broju. Svi su bili zbunjeni jer ih je svatko čuo da govore na njegovom jeziku. Svi su se zaprepastili i u čudu govorili: »Nisu li ovi ljudi, što govore, Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje da govore na njegovome materinjem jeziku? Tu su Parti, Međani, Elamiti, stanovnici Mezopotamije, tu su ljudi iz Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene, posjetioci iz Rima, te Krećani i Arapi. Neki su rodom Židovi, a neki obraćenici na židovstvo. Svi mi čujemo ove ljude kako nam na našem jeziku govore o veličanstvenim Božjim djelima!« Svi su bili zadivljeni i zbunjeni te su zapitkivali jedni druge: »Što ovo znači?«
Djela apostolska 2:1-12 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A kad je napokon došao dan Pedesetnice svi su bili složno na jednome mjestu. I odjednom je došao huk s neba, kao kad navaljuje silan vjetar, te je ispunio svu kuću gdje su sjedili. I pred njima su se pojavili razdijeljeni jezici kao od ognja te su posjeli na svakoga od njih. I svi su se oni napunili Duha Svetoga te počeli govoriti drugim jezicima, kako im je već Duh davao govoriti. A tamo su u Jeruzalemu živjeli Židovi, pobožni ljudi iz svakog naroda pod nebom. A kad se to razglasilo, mnoštvo se skupilo i zbunilo se, jer ih je svatko čuo kako govore njihovim vlastitim jezikom. I svi su bili zadivljeni i začuđeni govoreći jedan drugome: “Gle, nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako mi čujemo svakoga na svojem jeziku u kojem smo se rodili? Parti i Međani, i Elamljani, i stanovnici Mezopotamije, i Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i dijelova Libije krajeva oko Cirene; i tuđinci iz Rima, Židovi i prozeliti, Krećani i Arapi; čujemo ih kako govore našim jezicima o čudesnim Božjim djelima.” I svi su bili zadivljeni i u nedoumici pitali jedan drugoga: “Što li ovo znači?”
Djela apostolska 2:1-12 Knjiga O Kristu (KOK)
Na Pedesetnicu, sedam tjedana nakon Isusova uskrsnuća, svi su bili okupljeni na istomu mjestu. Odjednom se začuje šum s neba, poput silnoga vihora, te ispuni kuću u kojoj su bili. Pojave se zatim plameni jezici te se razdijele i siđu na njih—na svakoga po jedan. Svi nazočni napune se Svetoga Duha i počnu govoriti drugim jezicima, kako je komu Duh davao govoriti. A u Jeruzalemu su u to doba boravili pobožni Židovi koji su došli iz svakog naroda pod nebom. Kad začuju huk vjetra, dotrče vidjeti što se zbiva i zaprepaste se—jer svatko od njih čuo je vjernike kako govore na njegovu jeziku. Iznenađeni i zadivljeni, pitali su: “Nisu li svi ti ljudi što govore Galilejci? Kako ih onda svatko od nas čuje na svojemu materinskom jeziku? Ima nas ovdje Parta, Međana, Elamljana, žitelja Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Male Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene. Ima Rimljana koji su u prolazu, Židova i obraćenika na židovsku vjeru, Krećana i Arapa, a svi mi čujemo te ljude kako na našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima!” Stajali su zaprepašteni i pitali jedni druge: “Što bi to moglo značiti?”