Djela apostolska 16:12-40
Djela apostolska 16:12-40 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
a odatle krenuli u Filipe, rimsku koloniju i ujedno najvažniji grad toga dijela Makedonije. U njemu smo ostali nekoliko dana. Na šabat smo izašli van gradskih vrata, na obalu rijeke. Mislili smo da ćemo tamo naći mjesto za molitvu. Okupile su se neke žene, a mi smo sjeli i počeli s njima razgovarati. Među njima se nalazila žena po imenu Lidija, prodavačica grimizne odjeće. Bila je iz grada Tijatire i štovala je pravoga Boga. Slušala je što se govorilo, a Bog joj je otvorio srce da prihvati Pavlove riječi. Nakon što su se ona i svi njezini ukućani krstili, pozvala nas je u svoju kuću i rekla nam: »Ako smatrate da sam istinska Gospodinova vjernica, onda dođite i odsjednite u mojoj kući!« I nagovorila nas je da ostanemo kod nje. Jednom, kad smo išli na molitveno mjesto, susreli smo neku ropkinju koja je u sebi imala duha kojim je proricala budućnost. Na taj je način svojim gospodarima pribavljala mnogo novca. Ona je išla za Pavlom i za nama te vikala: »Ovi su ljudi sluge Svevišnjega Boga! Oni vam govore kako ćete se spasiti!« Danima je tako radila. Pavlu je to dozlogrdilo pa se okrenuo i naredio duhu: »U ime Isusa Krista, zapovijedam ti da izađeš iz nje!« Istoga je trena duh izašao iz nje. Kad su njezini gospodari vidjeli da im je propao izvor zarade, zgrabili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred poglavare. Izveli su ih pred upravitelje i rekli: »Ovi su ljudi Židovi i prave nered po gradu. Zagovaraju običaje koje — po Zakonu — mi Rimljani ne možemo niti slijediti niti odobriti.« A mnoštvo se pridružilo napadima na Pavla i Silu. Upravitelji su strgnuli s njih odjeću i naredili da ih išibaju. Nakon što su ih okrutno išibali, bacili su ih u zatvor, a tamničaru su naredili da ih dobro čuva. Budući da je dobio takvu zapovijed, tamničar ih je bacio u ćeliju u unutrašnjosti zatvora, a noge im stavio u klade. Negdje oko ponoći, Pavao i Sila su molili. Pjevali su i slavili Boga, a drugi zatvorenici su ih slušali. Odjednom je nastao jak potres i zatvorski su se temelji uzdrmali. Sva su se zatvorska vrata otvorila i svim su zatvorenicima spali okovi. Tamničar se probudio i vidio da su sva zatvorska vrata otvorena. Izvukao je mač i htio se ubiti jer je mislio da su zatvorenici pobjegli. No Pavao je povikao: »Ne diži ruku na sebe, svi smo tu!« Tamničar je naredio da donesu svjetiljke i pojurio unutra. Drhteći od straha, bacio se na koljena pred Pavla i Silu. Izveo ih je i rekao: »Gospodo, što moram učiniti da budem spašen?« Odgovorili su mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa. Tako ćete i ti i svi tvoji ukućani biti spašeni.« Iznijeli su mu Gospodinovu poruku, kao i svima koji su živjeli u njegovoj kući. Iako je bila duboka noć, tamničar je uzeo Pavla i Silu i oprao im rane. Odmah nakon toga on i svi njegovi ukućani su se krstili. Tamničar je uveo Pavla i Silu u svoju kuću i dao im jesti. Svi su bili sretni jer su sada vjerovali u Boga. Kad je svanulo, upravitelji su poslali dužnosnike u zatvor s porukom: »Oslobodite te ljude!« Tamničar je rekao Pavlu: »Upravitelji su poručili da vas pustim. Slobodni ste. Idite u miru!« A Pavao je rekao dužnosnicima: »Javno su nas išibali, a nisu nam dokazali krivnju. Bacili su nas u zatvor iako smo rimski građani. A sada nas žele tajno otpustiti. Nipošto! Neka nas sami dođu izvesti odavde!« Dužnosnici su prenijeli Pavlove riječi upraviteljima. Kad su oni čuli da su Pavao i Sila rimski građani, uplašili su se. Došli su k njima i ispričali im se. Zatim su ih izveli iz zatvora i zamolili da napuste grad. Kad su Pavao i Sila izašli iz zatvora, otišli su Lidijinoj kući. Ondje su se vidjeli s vjernicima i ohrabrili ih, a zatim otputovali.
Djela apostolska 16:12-40 Biblija kralja Jakova (BKJ)
a odande u Filipe, koji je glavni grad tog dijela Makedonije, i rimska kolonija. I u tom smo gradu ostali nekoliko dana. A na Šabat smo izašli izvan grada prema rijeci gdje se obično održavala molitva te smo sjeli i govorili ženama koje su se ondje sakupile. A slušala nas je neka žena imenom Lidija, prodavačica purpura iz grada Tijatire, koja je štovala Boga: Gospodin je otvorio njezino srce te se priklonila onome što je Pavao govorio. A kad je bila krštena ona i njezini ukućani, zamolila nas je govoreći: “Ako prosudite da sam vjerna Gospodinu, dođite u moju kuću i ostanite!” I primorala nas je. I dogodilo se, dok smo išli na molitvu, da nas je srela neka sluškinja opsjednuta vračarskim duhom. Ona je vračajući pribavljala veliku dobit svojim gospodarima. Ova je slijedila Pavla i nas te vikala govoreći: “Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega, koji nam navješćuju put spasenja.” I to je činila mnogo dana. A Pavao se, pošto se ražalostio, okrenuo i rekao duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista izađi iz nje!” I u isti je čas izašao. A kad su vidjeli njezini gospodari da im je nestala nada u dobitak, pograbili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred gradske vladare. I priveli su ih k predstojnicima govoreći: “Ovi ljudi, koji su Židovi, preko mjere uznemiruju naš grad, i poučavaju običaje koje nama kao Rimljanima nije zakonom dopušteno prihvaćati ni obdržavati.” Tada je mnoštvo zajednički ustalo protiv njih, a predstojnici su s njih strgali odjeću i zapovjedili da se išibaju. I kad su im dali mnogo udaraca, bacili su ih u tamnicu i zapovjedili tamničaru da ih dobro čuva, koji ih je, pošto je primio takvu zapovijed, bacio u unutarnju tamnicu te im noge stavio u klade. A oko ponoći Pavao i Sila su molili i pjevali hvale Bogu, a zatvorenici su ih slušali. Tada je odjednom nastao jak potres tako da su se uzdrmali temelji zatvora. I odmah su se otvorila sva vrata i svima su spali okovi. A kad se tamničar probudio iz sna, pa kad je vidio otvorena vrata tamnice, izvadio je svoj mač te se htio ubiti, pretpostavljajući da su zatvorenici pobjegli. No Pavao je povikao jakim glasom, govoreći: “Ne čini sebi nikakvo zlo, jer smo svi ovdje!” Tada je zatražio svjetlo i uletio unutra pa je počeo drhtati te je pao pred Pavla i Silu. Zatim ih je izveo van i rekao: “Gospodo, što moram činiti da se spasim?” A oni su rekli: “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista, pa ćeš biti spašen ti i tvoj dom!” I govorili su riječ Gospodinovu njemu i svima u njegovom domu. I uzeo ih je u isti noćni čas i oprao im rane pa je odmah bio kršten, on i svi njegovi. A kad ih je uveo u svoj dom, postavio je jelo pred njih, te se radovao sa svim domom svojim, što je povjerovao u Boga. A kad je svanuo dan, predstojnik je poslao narednike govoreći: “Pusti one ljude.” A tamničar je dojavio te riječi Pavlu: “Predstojnici su poslali da vas pustim. Stoga sada izađite i idite u miru!” Ali im je Pavao rekao: “Javno su nas, iako smo Rimljani, neosuđene izudarali i bacili u tamnicu, zar sada da nas tajno otpuste? Nipošto, nego neka sami dođu i izvedu nas!” A narednici su dojavili te riječi predstojnicima, a ovi su se prestrašili kad su čuli da su oni Rimljani, pa su se došli ispričati te ih izveli i zamolili da napuste grad. A oni su izašli iz tamnice i ušli u Lidijinu kuću, i kad su vidjeli braću, utješili su ih i otišli.
Djela apostolska 16:12-40 Knjiga O Kristu (KOK)
a odande otišli u Filipe, velik grad u Makedoniji. Ondje smo ostali nekoliko dana. U subotu smo izišli iz grada i otišli do rijeke misleći da se ondje ljudi okupljaju na molitvu. Sjeli smo i počeli razgovarati s okupljenim ženama. Jedna od njih bila je pobožna žena imenom Lidija, prodavačica grimizna platna iz grada Tijatire. Dok je slušala Pavla, Gospodin joj otvori srce te ona prihvati njegove riječi. Krstila se i ona i svi njezini ukućani. Zatim nas zamoli: “Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, dođite boraviti u mojemu domu.” I primora nas na to. Jednog dana dok smo išli na molitvu, susretne nas neka ropkinja opsjednuta vračarskim duhom. Gatala je i tako zarađivala mnogo novca svojim gospodarima. Ona pođe za Pavlom i za nama vičući: “Ovi su ljudi sluge Svevišnjega Boga! Došli su vam navijestiti put spasenja!” Činila je tako dan za danom. Pavlu to na koncu tako dodija da se okrene i reče duhu u njoj: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!” I duh smjesta iziđe. Kad su njezini gospodari vidjeli da se više ne mogu nadati zaradi, pograbe Pavla i Silu te ih odvuku na trg, pred poglavare. “Ovi su ljudi uznemirili sav grad!” rekli su kad su ih priveli pred pretore. “Šire običaje koje mi Rimljani ne smijemo prihvatiti ni držati ih se.” Na njih odmah navali svjetina, a pretori im strgnu odjeću i zapovjede da se izbatinaju. Izudaraju ih i bace u tamnicu, a tamničaru zapovjede da ih dobro čuva. Zato ih on baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade. Oko ponoći Pavao i Sila molili su se i pjevajući slavili Boga, a drugi su ih zatvorenici slušali. Odjednom nastane snažan potres i uzdrmaju se zatvorski temelji. Vrata se pootvaraju, a okovi spadnu svim zatvorenicima! Tamničar se prene iz sna. Kad je vidio da su tamnička vrata otvorena, trgne mač da se ubije misleći da su zatvorenici pobjegli. Ali Pavao mu poviče: “Ne čini to! Svi smo ovdje!” Dršćući od straha, tamničar zatraži da mu donesu svjetiljku te dotrči i baci se pred noge Pavlu i Sili. Izvede ih van i upita: “Gospodo, što mi je činiti da se spasim?” “Vjeruj u Gospodina Isusa”, odgovore mu, “pa ćeš se spasiti i ti i svi tvoji ukućani.” Navijeste zatim Riječ Gospodnju njemu i svima u njegovu domu. Te iste ure on im opere rane te se odmah krsti, skupa sa svima svojima. Uvede ih zatim u svoj dom i prostre im da jedu. Radovao se sa svim svojim ukućanima što je povjerovao Bogu. Sljedećeg jutra gradski poglavari pošalju policajce da poruče tamničaru: “Pusti te ljude!” Tamničar o tomu obavijesti Pavla: “Pretori su mi poručili da vas pustim. Idite dakle u miru!” Ali Pavao odgovori: “Javno su nas izbatinali a da nam nisu ni sudili i bacili su u tamnicu nas, rimske građane, a sad bi nas htjeli potajno izbaciti? Nipošto! Neka sami dođu i izvedu nas!” Kad su policajci to javili gradskim poglavarima i kad su ovi doznali da su Pavao i Sila rimski građani, preplaše se. Zato im se dođu ispričati te ih zamole da odu iz grada. Pavao i Sila vrate se u Lidijin dom da obiđu i ohrabre braću, pa odu iz grada.