Djela apostolska 13:13-41
Djela apostolska 13:13-41 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Pavao i njegovi suputnici otplovili su iz Pafa i stigli u grad Pergu u Pamfiliji. Tamo ih je Ivan zvani Marko napustio i vratio se u Jeruzalem. Iz Perge su nastavili put i stigli u Antiohiju u Pizidiji. Na šabat su Pavao i Barnaba otišli u sinagogu i sjeli. Tamo se čitao Zakon i proročke knjige. Nakon toga, voditelji sinagoge poslali su im ovu poruku: »Braćo, ako imate neku poruku ohrabrenja za narod, slobodno govorite!« Pavao je ustao, podigao ruku i rekao: »Izraelci i svi ostali koji štujete pravoga Boga, poslušajte me! Bog ovih ljudi, Izraelaca, izabrao je naše pretke i naš narod učinio brojnim za vrijeme boravka u Egiptu. Svojom ga je moćnom rukom izveo iz te zemlje. Oko četrdeset godina Bog je Izraelce strpljivo podnosio u pustinji. U Kanaanu je uništio sedam naroda, a njihovu zemlju dao u naslijeđe svome narodu. Sve se to zbilo u otprilike četiristo pedeset godina. Nakon toga, Bog im je dao suce koji su ih vodili sve do vremena proroka Samuela. Tada je narod zatražio kralja. Bog im je dao Šaula, Kiševog sina, čovjeka iz Benjaminovog plemena. Šaul je vladao četrdeset godina. Nakon što je Bog uklonio Šaula, odredio je Izraelcima Davida za kralja, za kojeg je rekao: ‘Vidim da je David, Jišajev sin, čovjek koji čini što je meni ugodno. On će učiniti sve što je po mojoj volji.’ Bog je obećao poslati Izraelcima Spasitelja koji će biti Davidov potomak. To je i učinio poslavši im Isusa. Prije Isusovog dolaska, Ivan je pozivao sav izraelski narod da se krsti u znak obraćenja. A Ivan je, pretkraj svog života, rekao: ‘Što vi mislite, tko sam ja? Ja nisam Krist. On dolazi nakon mene, a ja nisam dostojan ni da mu razvežem obuću.’ Čujte me, braćo, sinovi Abrahamovog roda, i svi ostali koji štujete pravoga Boga! Nama je poslana ova poruka o spasenju! Stanovnici Jeruzalema i njihovi vođe nisu u Isusu prepoznali Spasitelja. Osudili su ga i tako ispunili proročke riječi koje čitamo svakog šabata. Oni nisu našli nikakvog razloga da osude Isusa na smrt, ali su ipak zatražili od Pilata da ga pogubi. Kad su izvršili sve što u Svetim pismima piše o Isusu, skinuli su ga s križa i položili u grob. No Bog ga je podigao iz mrtvih. Isus se zatim još mnogo dana ukazivao onima koji su ga pratili iz Galileje do Jeruzalema. Oni sada svjedoče o njemu. A mi vam govorimo Radosnu vijest o obećanju koje je Bog dao našim precima. Mi smo njihovi potomci. Nama je Bog ispunio to obećanje time što je podigao Isusa iz mrtvih. Kao što je napisano u drugom psalmu: ‘Ti si moj Sin. Danas sam te rodio.’ Bog je Isusa podigao iz mrtvih da se nikada više ne vrati u grob i ne trune u njemu kao što je rekao: ‘Dat ću vam svete i sigurne blagoslove koje sam obećao Davidu.’ Na drugome mjestu Bog također kaže: ‘Nećeš dopustiti da tvoj Svetac istrune.’ David je cijeli život vršio Božju volju. Kad je umro, pokopan je pokraj svojih predaka i istrunuo je u grobu. No Onaj kojeg je Bog podigao iz mrtvih, nije istrunuo u grobu. Dakle, braćo, trebali biste znati da vam se po njemu daje oproštenje grijeha. Po Isusu se svaki koji vjeruje opravdava od svega čega se nije mogao opravdati Mojsijevim zakonom. Stoga, dobro pazite da vam se ne dogodi ono što su najavljivali proroci: ‘Slušajte, vi koji se izrugujete! Čudite se, pa propadnite! Jer, djelo činim u vaše vrijeme, djelo u koje ne biste povjerovali, čak ni da vam netko objasni.’«
Djela apostolska 13:13-41 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A kad su se Pavao i njegovi pratioci otisnuli iz Pafa, došli su u Pergu u Pamfiliji. A Ivan se odvojio od njih te se vratio u Jeruzalem. A oni kad su napustili Pergu došli su u Antiohiju u Pizidiji, te su ušli u sinagogu na dan Šabata i sjeli. I poslije čitanja Zakona i Proroka nadstojnici sinagoge poslali su po njih govoreći: “Ljudi! Braćo! Ako li vi imate kakvu poticajnu riječ za narod, govorite!” Tada je Pavao ustao, rukom dao znak i rekao: “Ljudi, Izraelci i vi koji se Boga bojite, saslušajte! Bog ovoga naroda, Izraela, izabrao je naše očeve. On je uzvisio ovaj narod dok su živjeli kao tuđinci, u zemlji Egipatskoj, i uzdignutom rukom izveo ih iz nje. I u vremenu oko četrdeset godina podnosio je njihovo ponašanje u pustinji. A kad je uništio sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ždrijebom im je razdijelio njihovu zemlju. I nakon toga dao im je suce za oko četiri stotine i pedeset godina sve do proroka Samuela. A nakon toga zatražili su kralja, i Bog im je dao Šaula, sina Kišova, čovjeka iz plemena Benjaminova, na četrdeset godina. I kad je njega uklonio, podignuo im je Davida za kralja, o kome je i posvjedočio i rekao: ʻNašao sam Davida, sina Jišajeva, čovjeka po mome vlastitom srcu, koji će ispuniti svu moju volju.ʼ Iz njegovog je sjemena Bog po svom obećanju podigao Izraelu Spasitelja: Isusa. Već je Ivan prije njegovog dolaska propovijedao krštenje pokajanja svom izraelskom narodu. A Ivan je, kad je dovršavao svoju trku, rekao: ʻŠto mislite tko sam ja? Nisam ja onaj! Ali evo, poslije mene dolazi onaj kome ja nisam dostojan odvezati obuću na nogama.ʼ Ljudi! Braćo! Djeco Abrahamovog roda i oni među vama koji se boje Boga, vama je bila poslana riječ ovog spasenja. Jer oni što žive u Jeruzalemu i njihovi vladari, budući da nisu upoznali njega, ni glasove Proroka što se čitaju svakog Šabata, ispunili su ih pošto su ga osudili. I premda na njemu nisu našli nikakva razloga za smrtnu kaznu, zatražili su od Pilata da ga se pogubi. A kad su oni tako ispunili sve ono što je o njemu zapisano, skinuli su ga s drveta i položili u grobnicu. Ali ga je Bog uskrsnuo od mrtvih. I on se mnogo dana pokazivao onima koji su s njim uzišli iz Galileje u Jeruzalem, koji su njegovi svjedoci za narod. I mi vam navješćujemo radosnu vijest kako je obećanje koje je dano našim očevima, Bog je to ispunio nama, njihovoj djeci, tako da je uskrsnuo Isusa, kao što je i zapisano u drugom psalmu: ʻTi si Sin moj, ja sam te danas rodio.ʼ A što se tiče da ga je uskrsnuo od mrtvih te da se više nikad ne vraća u trulež, rekao je ovako: ʻDat ću vam pouzdano milosrđe Davidovo.ʼ Zato je rekao u još jednom psalmu: ʻNećeš dopustiti da Sveti tvoj vidi trulež.ʼ Jer je David, pošto je svome naraštaju poslužio po volji Božjoj, usnuo i bio položen sa svojim očevima te vidio trulež. Ali onaj koga je Bog uskrsnuo nije vidio trulež. Neka vam je znano, dakle, ljudi i braćo da vam se po ovom čovjeku propovijeda oproštenje grijeha. I po njemu se svaki koji vjeruje opravdava od svega od čega se vi niste mogli opravdati Mojsijevim Zakonom. Pazite stoga da ne dođe na vas ono što je rečeno u Prorocima: ʻGledajte, vi koji prezirete, čudite se i nestanite! Jer u vaše dane činim djelo, djelo za koje ne biste povjerovali da vam ga tko ispriča.ʼ ”
Djela apostolska 13:13-41 Knjiga O Kristu (KOK)
Pavao i njegovi pratitelji otisnu se lađom iz Pafa te stignu u luku Pergu u Pamfiliji. Ondje ih napusti Ivan Marko i vrati se u Jeruzalem. Barnaba i Pavao iz Perge odu u pizidijsku Antiohiju. U subotu odu u sinagogu i sjednu. Nakon uobičajenog čitanja Mojsijeva zakona i Proroka nadstojnici sinagoge im poruče: “Braćo, imate li koju riječ utjehe za narod, govorite!” Nato Pavao ustane, podigne ruku i reče: “Izraelci i svi koji se bojite izraelskoga Boga, čujte: Bog ovoga, izraelskog naroda izabrao je naše pretke i učinio da napreduju u Egiptu. Zatim ih je svojom silnom rukom izveo iz te zemlje u kojoj su robovali. Četrdesetak godina ih je u pustinji strpljivo podnosio. Zatro je sedam naroda u kanaanskoj zemlji da bi im njihovu zemlju dao u naslijeđe. Sve je to trajalo kojih četiristo pedeset godina. Potom im je dao suce da vladaju njima—sve do proroka Samuela. Tada su ljudi zaiskali kralja pa im je Bog dao Šaula, Kišova sina iz Benjaminova plemena, da vlada četrdeset godina. Ali njega je svrgnuo i postavio im za kralja Davida, za kojega je sam rekao: ‘Jišajev sin David čovjek je po mojemu srcu jer će učiniti sve što želim.’ Iz Davidova je potomstva Bog po svojemu obećanju Izraelu izveo Spasitelja Isusa. Prije Isusova dolaska Ivan Krstitelj propovijedao je svem izraelskom narodu da se mora obratiti Bogu i krstiti. Kad je Ivan završavao sa svojoj službom, govorio je: ‘Nisam onaj za kojega me smatrate. Nisam Mesija. Ali on dolazi za mnom. Ja mu nisam dostojan ni biti robom.’ Braćo moja, sinovi Abrahamovi i svi koji se bojite Izraelova Boga, ta je riječ spasenja nama namijenjena! Žitelji Jeruzalema i njihovi vođe ispunili su proročanstvo osudivši Isusa na smrt. Nisu ga prepoznali ni shvatili da je on taj o kojemu su pisali proroci iako svake subote čitaju iz proročkih knjiga. Tražili su od Pilata da ga smakne iako za to nisu imali nikakav razlog. Kad su tako ispunili proročanstva o njegovoj smrti, skinuli su ga s križa i položili u grob. Ali Bog ga je uskrisio od mrtvih. Mnogo dana ukazivao se onima koji su s njim išli iz Galileje u Jeruzalem. Oni sad o njemu svjedoče narodu. A mi vam navješćujemo Radosnu vijest. Bog je ispunio obećanje koje je dao našim precima za života nas, njihove djece, uskrisivši Isusa od mrtvih. O tomu govori Drugi psalam: ‘Ti si moj Sin, danas sam ti postao Ocem.’ Jer Bog je obećao da će ga podignuti od mrtvih i da nikada više neće umrijeti. Rekao je: ‘Vama ću dati svete blagoslove koje sam pouzdano obećao Davidu.’ Na drugome mjestu kaže: ‘Nećeš dopustiti da tvoj svetac istrune.’ To se ne odnosi na Davida jer je on služio svojemu naraštaju po Božjoj volji i zatim preminuo i bio pokopan, a tijelo mu je istrunulo. Riječ je o nekomu drugome—kojega je Bog podignuo od mrtvih i čije tijelo nije istrunulo. Čujte me, braćo! U tome čovjeku, Isusu, imate oproštenje svojih grijeha. Tko god povjeruje u njega, oslobađa se krivnje i opravdan je pred Bogom za sve za što vas Mojsijev zakon nije mogao opravdati. Pazite! Nemojte da vas snađe ono što piše u Prorocima: ‘Gledajte, vi preziratelji, snebivajte se i umrite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam tko o njemu ispriča.’”