2. Korinćanima 3:1-18
2. Korinćanima 3:1-18 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Zvuči li ovo kao da opet hvalimo sami sebe? Zar trebamo pismo preporuke za vas ili od vas, kao što neki trebaju? Vi ste sami naša preporuka, pisana u našim srcima, koju znaju i čitaju svi ljudi. Pokazujete da ste Kristovo pismo, djelo naše službe, koje nije pisano tintom, nego Duhom živoga Boga. I nije napisano na kamenim pločama, nego na ljudskim srcima. Ovo govorimo jer po Kristu imamo veliko pouzdanje pred Bogom. Nismo u položaju tvrditi da išta možemo učiniti sami od sebe — naša sposobnost dolazi od Boga. On nas je osposobio da budemo sluge Novoga saveza, koji je Bog sklopio sa svojim narodom, a taj savez nije pisani zakon, nego savez Duha. Pisani zakon ubija, a Duh daje život. Stari je savez bio uklesan na kamenim pločama. Donesen je očitovanjem Božje slave, tako da je sjaj, koji se odražavao na Mojsijevom licu, bio toliko sjajan da ga Izraelci nisu mogli niti pogledati iako je blijedio. Ako je takvo služenje Bogu pod Starim savezom došlo s takvim sjajem — a vodilo je u smrt — koliko je sjajnije služenje Bogu koje donosi Duh? Budući da je način služenja, koji donosi osudu, toliko slavan, koliko je slavniji način služenja koji donosi opravdanje ljudima pred Bogom! Jer, ono što je prije bilo prepuno sjaja, sada više nema sjaja u usporedbi s nenadmašnim sjajem. Ako je način služenja Bogu, koji je iščeznuo, došao s tolikom slavom, koliko će slavniji biti onaj koji nikad ne prestaje? Budući da imamo tu nadu, vrlo smo odvažni. Nismo kao Mojsije, koji je stavio veo preko lica da Izraelci ne bi vidjeli svršetak onoga što blijedi i nestaje. Njihovi su umovi bili zatvoreni. I danas, njihovi su umovi pokriveni istim velom pri čitanju Staroga zavjeta. Taj im veo i dalje zastire značenje jer on se uklanja jedino po Kristu. Do današnjega dana, kad god se čita Mojsijev zakon, veo ostaje na njihovim srcima. Ali kada se tko okrene Gospodinu i slijedi ga, veo se skida. Gospodin o kojemu govorim jest Duh, a gdje je Gospodinov Duh, tamo je sloboda. A mi, otkrivenog lica, promatramo i odražavamo Gospodinovu slavu te se mijenjamo i postajemo sličniji njemu, sve više i više. Ova promjena dolazi od Gospodina, koji je Duh.
2. Korinćanima 3:1-18 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Počinjemo li ponovo sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, pisma preporuke za vas ili pisma preporuke od vas? Vi ste naša poslanica, upisana u našim srcima, koju poznaju i čitaju svi ljudi. Očito je da ste vi poslanica Kristova, poslužena po nama, napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na kamenim pločama, nego na tjelesnim pločama srca. A takvo pouzdanje u Boga imamo kroz Krista. Ne da smo sami po sebi sposobni nešto pomisliti kao da dolazi od nas, nego je naša sposobnost od Boga, koji nas je i osposobio za poslužitelje Novog zavjeta; ne slova, nego duha, jer slovo ubija, a duh oživljuje. Ako li je služba smrti, slovima uklesana u kamenju, bila u slavi, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli stalno gledati u Mojsijevo lice zbog slave njegova izgleda, slave koja nestaje, kako li neće služba duha biti još slavnija? Jer ako je služba osude bila slava, mnogo će više služba pravednosti obilovati u slavi. Jer u tom pogledu i nije proslavljeno ono što je proslavljeno, zbog slave koja sve nadmašuje. Jer ako je ono što nestaje bilo slavno, još je slavnije ono što ostaje. Budući dakle da imamo takvu nadu, koristimo veliku slobodu govora, a ne kao Mojsije, koji je stavljao pokrivalo na svoje lice da sinovi Izraelovi ne promatraju svršetak onoga što prolazi. Ali su im umovi oslijepili, jer im sve do danas ostaje isto pokrivalo neuklonjeno pri čitanju Staroga zavjeta; u Kristu to pokrivalo nestaje. Ali sve do dana današnjega kad se čita Mojsije, pokrivalo je na njihovom srcu. Ali kad se obrate Gospodinu, pokrivalo će se ukloniti. A Gospodin je Duh; a gdje je Duh Gospodinov, ondje je sloboda. A svi mi, koji otkrivenog lica kao u ogledalu gledamo slavu Božju, preobražavamo se u isti lik, iz slave u slavu, kao od Gospodinova Duha.
2. Korinćanima 3:1-18 Knjiga O Kristu (KOK)
Počinjemo li to opet sami sebe hvaliti? Ili nam možda za vas, ili od vas, trebaju pisma preporuke? Vi ste naša preporuka, upisana u naša srca, koju poznaju i čitaju svi ljudi. Jasno je da ste vi Kristovo pismo ispisano našom skrbi, ne crnilom, već Duhom živoga Boga, ne na kamenim pločama, već u ljudskim srcima. U to se pouzdajemo jer imamo čvrsto pouzdanje u Boga po Kristu —ali to ne znači da smatramo kako smo sami sposobni išta učiniti. Ne; svaka sposobnost dolazi od Boga. On nas je osposobio da budemo poslužiteljima njegova Novog saveza. To nije savez pisanih zakona, već savez Duha. Zakon je vodio u smrt, a Sveti Duh daje život. Sustav Zakona, koji je vodio u smrt, ipak je započeo s takvom slavom da narod nije mogao podnijeti pogled na Mojsijevo lice. Dok im je davao Zakon, njegovo je lice neobično sjalo Božjom slavom, iako je sjaj postupno blijedio. Neće li onda služba Svetoga Duha sjati još većom slavom? Ako je Stari savez, koji je ljude vodio k osudi, bio slavan, još je mnogo slavniji Novi savez, koji ljude dovodi pravednosti. Ona prva slava nije ni imala sjaja u usporedbi s najuzvišenijom slavom Novoga saveza. Ako je Stari savez, koji je imao biti ukinut, bio tako pun slave, onda Novi savez, koji ostaje zauvijek, još više njome obiluje. I zato što imamo takvu nadu vrlo smo hrabri, a nismo poput Mojsija, koji je preko lica stavljao pokrivalo da Izraelci ne bi vidjeli tu prolaznu slavu. Ali i njihov je um otupio tako da je i danas, pri čitanju Staroga zavjeta, zastrt istim pokrivalom te ne razumiju da je Stari savez s Kristom ukinut. Do danas su im pri čitanju Mojsijevih knjiga srca ostala zastrta tim velom. Kad se tko obrati od svojih grijeha Gospodinu, pokrivalo se uklanja. Gospodin je Duh, a gdje god je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. A mi svi otkrivena lica zrcalimo slavu Gospodnju, i kako Duh Gospodnji djeluje u nama, sve se više suobličujemo njegovoj sve sjajnijoj slici.