2. Ljetopisa 32:1-23
2. Ljetopisa 32:1-23 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Nakon što je Ezekija sve vjerno izvršio, asirski je kralj Sanherib napao Judu. Opkolio je utvrđene gradove s namjerom da ih osvoji. Ezekija je uvidio da se Sanherib došao boriti za Jeruzalem. Savjetovao se sa svojim službenicima i vojskovođama. Odlučili su zatvoriti dotok vode iz izvora izvan grada. Okupilo se mnogo ljudi. Zatvorili su sve izvore i zaustavili rječicu koja je tekla posred zemlje. Govorili su: »Zašto da kraljevi Asirije dođu i nađu obilje vode?« Ezekija je odlučno prionuo na obnovu porušenih dijelova gradskih zidina. Podigao je na njima kule. S vanjske je strane zidina izgradio još jedan zid. Utvrdio je i ojačao istočni dio Davidova grada. Dao je napraviti mnogo oružja i štitova. Postavio je vojne zapovjednike nad ljudima. Okupio ih je na otvorenome, pokraj gradskih vrata, i ohrabrivao ih. Rekao im je: »Budite snažni i hrabri! Ne bojte se asirskoga kralja i njegove velike vojske. Uz nas je veća sila nego uz njega. Uz njega je ljudska snaga, a uz nas je naš BOG, koji nam pomaže i vodi naše bitke.« Narod je bio ohrabren riječima Ezekije, kralja Jude. Dok je asirski kralj Sanherib s cijelom svojim vojskom opsjedao grad Lakiš, poslao je svoje sluge u Jeruzalem k judejskom kralju Ezekiji. Svim je Judejcima u Jeruzalemu poručio: »Sanherib, kralj Asirije, poručuje vam: ‘U koga se to pouzdajete dok ste pod opsadom u Jeruzalemu? Ezekija vas zavarava i pušta da umrete od gladi i žeđi, kad vam govori da će vas vaš BOG izbaviti iz ruku asirskoga kralja. Nije li Ezekija uklonio Božja svetišta i žrtvenike? Nije li zapovjedio da se u Judi i Jeruzalemu klanjate samo pred jednim žrtvenikom i samo na njemu prinosite žrtve? Znate li što smo ja i moji preci učinili narodima drugih zemalja? Jesu li bogovi tih naroda i zemalja ikad uspjeli zaštititi svoju zemlju preda mnom? Koji je od svih tih bogova nad narodima, koje su moji preci potpuno uništili, izbavio svoj narod iz mojih ruku? Kako bi vas onda vaš Bog mogao izbaviti? Zato ne dopuštajte da vas Ezekija zavarava i zavodi. Ne vjerujte mu! Ni jedan bog, niti jednog naroda niti kraljevstva, nije uspio izbaviti svoj narod od mene ili mojih predaka. Nemojte misliti da me vaš Bog može zaustaviti.’« Još su mnogo toga asirski službenici izrekli protiv BOGA i njegovog sluge Ezekije. Asirski je kralj napisao i pisma u kojima je vrijeđao Izraelovog BOGA: »Kao što bogovi naroda drugih zemalja nisu uspjeli zaštititi svoje narode, tako ni Ezekijin Bog neće izbaviti svoj narod iz mojih ruku«. Asirski su službenici to glasno izvikivali stanovnicima Jeruzalema, koji su se okupili na zidinama grada. Vikali su na judejskom jeziku kako bi ih zastrašili i osvojili grad. Govorili su o Bogu Jeruzalema kao da je on isto što i bogovi naroda drugih zemalja. No oni su samo tvorevine ljudskih ruku. Kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, zavapili su molitvom do neba. BOG je poslao anđela koji je poubijao sve ratnike, zapovjednike i službenike u taboru asirskoga kralja. Kralj Asirije vratio se osramoćen u svoju zemlju. Kad je ušao u hram svog boga, neki su ga od njegovih sinova pogubili mačem. Tako je BOG spasio Ezekiju i stanovnike Jeruzalema od asirskoga kralja Sanheriba i svih drugih neprijatelja. Osigurao im je mir sa svih strana. Mnogi su donosili darove BOGU u Jeruzalem, kao i dragocjenosti za judejskoga kralja Ezekiju. Njegov je ugled porastao u očima svih naroda.
2. Ljetopisa 32:1-23 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Nakon što je Ezekija sve vjerno izvršio, asirski je kralj Sanherib napao Judu. Opkolio je utvrđene gradove s namjerom da ih osvoji. Ezekija je uvidio da se Sanherib došao boriti za Jeruzalem. Savjetovao se sa svojim službenicima i vojskovođama. Odlučili su zatvoriti dotok vode iz izvora izvan grada. Okupilo se mnogo ljudi. Zatvorili su sve izvore i zaustavili rječicu koja je tekla posred zemlje. Govorili su: »Zašto da kraljevi Asirije dođu i nađu obilje vode?« Ezekija je odlučno prionuo na obnovu porušenih dijelova gradskih zidina. Podigao je na njima kule. S vanjske je strane zidina izgradio još jedan zid. Utvrdio je i ojačao istočni dio Davidova grada. Dao je napraviti mnogo oružja i štitova. Postavio je vojne zapovjednike nad ljudima. Okupio ih je na otvorenome, pokraj gradskih vrata, i ohrabrivao ih. Rekao im je: »Budite snažni i hrabri! Ne bojte se asirskoga kralja i njegove velike vojske. Uz nas je veća sila nego uz njega. Uz njega je ljudska snaga, a uz nas je naš BOG, koji nam pomaže i vodi naše bitke.« Narod je bio ohrabren riječima Ezekije, kralja Jude. Dok je asirski kralj Sanherib s cijelom svojim vojskom opsjedao grad Lakiš, poslao je svoje sluge u Jeruzalem k judejskom kralju Ezekiji. Svim je Judejcima u Jeruzalemu poručio: »Sanherib, kralj Asirije, poručuje vam: ‘U koga se to pouzdajete dok ste pod opsadom u Jeruzalemu? Ezekija vas zavarava i pušta da umrete od gladi i žeđi, kad vam govori da će vas vaš BOG izbaviti iz ruku asirskoga kralja. Nije li Ezekija uklonio Božja svetišta i žrtvenike? Nije li zapovjedio da se u Judi i Jeruzalemu klanjate samo pred jednim žrtvenikom i samo na njemu prinosite žrtve? Znate li što smo ja i moji preci učinili narodima drugih zemalja? Jesu li bogovi tih naroda i zemalja ikad uspjeli zaštititi svoju zemlju preda mnom? Koji je od svih tih bogova nad narodima, koje su moji preci potpuno uništili, izbavio svoj narod iz mojih ruku? Kako bi vas onda vaš Bog mogao izbaviti? Zato ne dopuštajte da vas Ezekija zavarava i zavodi. Ne vjerujte mu! Ni jedan bog, niti jednog naroda niti kraljevstva, nije uspio izbaviti svoj narod od mene ili mojih predaka. Nemojte misliti da me vaš Bog može zaustaviti.’« Još su mnogo toga asirski službenici izrekli protiv BOGA i njegovog sluge Ezekije. Asirski je kralj napisao i pisma u kojima je vrijeđao Izraelovog BOGA: »Kao što bogovi naroda drugih zemalja nisu uspjeli zaštititi svoje narode, tako ni Ezekijin Bog neće izbaviti svoj narod iz mojih ruku«. Asirski su službenici to glasno izvikivali stanovnicima Jeruzalema, koji su se okupili na zidinama grada. Vikali su na judejskom jeziku kako bi ih zastrašili i osvojili grad. Govorili su o Bogu Jeruzalema kao da je on isto što i bogovi naroda drugih zemalja. No oni su samo tvorevine ljudskih ruku. Kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, zavapili su molitvom do neba. BOG je poslao anđela koji je poubijao sve ratnike, zapovjednike i službenike u taboru asirskoga kralja. Kralj Asirije vratio se osramoćen u svoju zemlju. Kad je ušao u hram svog boga, neki su ga od njegovih sinova pogubili mačem. Tako je BOG spasio Ezekiju i stanovnike Jeruzalema od asirskoga kralja Sanheriba i svih drugih neprijatelja. Osigurao im je mir sa svih strana. Mnogi su donosili darove BOGU u Jeruzalem, kao i dragocjenosti za judejskoga kralja Ezekiju. Njegov je ugled porastao u očima svih naroda.
2. Ljetopisa 32:1-23 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Nakon tih događaja i utvrđivanja toga, došao je Sanherib, kralj asirski, i ušao u Judu pa se utaborio nasuprot utvrđenim gradovima jer ih je mislio zadobiti za sebe. A kad je Ezekija vidio da je došao Sanherib i da je namjeravao zaratiti protiv Jeruzalema, posavjetovao se sa svojim knezovima i sa svojim junacima da zaustavi izvorske vode koje su bile izvan grada; i oni su mu pomogli. Tako se sakupilo mnogo naroda koji su zaustavili sve izvore i potok koji je tekao posred zemlje, govoreći: “Zašto da asirski kraljevi dođu te nađu puno vode?” I on se ojačao pa je sagradio sav zid koji je bio polomljen te ga nadogradio kulama, a drugi je zid dogradio izvana. Zatim je obnovio Milo u Davidovu gradu te napravio mnogo strelica i štitova. Onda je postavio vojne zapovjednike nad narodom i sakupio ih kod sebe na ulici gradskih vrata i progovorio im ugodno govoreći: “Budite jaki i odvažni, ne bojte se i ne dajte se zastrašiti zbog kralja asirskoga niti zbog svega mnoštva što je s njim, jer je s nama veći nego s njim; s njim je mišica tijela, no s nama je GOSPOD, Bog naš, da nam pomogne i da bojuje naše bitke.” I narod je odahnuo na riječi Ezekije, kralja Judina. Nakon toga je Sanherib, kralj asirski, poslao svoje sluge u Jeruzalem (a on sâm i sve njegove snage s njim pokrenule su opsadu protiv Lakiša) k Ezekiji, kralju Judinu, i k svem Judi koji je bio u Jeruzalemu, govoreći: “Ovako govori Sanherib, kralj asirski: U što se vi to pouzdajete da ostajete u Jeruzalemu pod opsadom? Ne uvjerava li vas Ezekija da bi vas predao da umrete od gladi i žeđi, govoreći: ‘GOSPOD, Bog naš, izbavit će nas iz ruke kralja asirskoga’? Nije li taj isti Ezekija uklonio njegove uzvišice i njegove žrtvenike i zapovjedio Judi i Jeruzalemu govoreći: ‘Vi ćete iskazivati štovanje pred jednim žrtvenikom i na njemu paliti kâd’? Ne znate li što sam učinio ja i očevi moji svim narodima drugih zemalja? Zar su bogovi naroda tih zemalja bilo kako mogli izbaviti svoje zemlje iz moje ruke? Koji je među svim bogovima onih naroda, koje su potpuno uništili očevi moji, da bi mogao izbaviti svoj narod iz moje ruke, da bi vaš Bog mogao vas izbaviti iz moje ruke? Stoga sada nemojte dopustiti da vas Ezekija zavede ni da vas uvjerava u vezi toga, i ne vjerujte mu; jer nijedan bog nijednoga naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoj narod iz moje ruke i iz ruke očeva mojih, a kamoli će vas Bog vaš izbaviti iz ruke moje?” I sluge su njegove govorile još više protiv GOSPODA, Boga, i protiv njegovog sluge Ezekija. Također je napisao i pisma da bi grdio GOSPODA, Boga Izraelova, i besjedio protiv njega govoreći: “Kao što bogovi naroda drugih zemalja nisu izbavili svoj narod iz moje ruke, tako ni Bog Ezekijin neće izbaviti svoj narod iz moje ruke.” Tada su počeli vikati jakim glasom na židovskom jeziku narodu jeruzalemskom koji je bio na zidu kako bi ga zastrašili i kako bi ga uznemirili, tako da bi zauzeli grad. I govorili su protiv Boga jeruzalemskoga kao o bogovima naroda zemaljskih, koji su bili djelo ruku čovječjih. I zbog toga su se razloga kralj Ezekija i prorok Izaija, sin Amozov, pomolili i zavapili k nebu. Nato je GOSPOD poslao anđela koji je zatro sve silne junake i vođe i zapovjednike u taboru kralja asirskoga. Tako se on vratio sa sramotom na licu u svoju zemlju. I kad je ušao u dom Boga svojega, oni koji su izašli iz nutrine njegove, mačem su ga ondje pogubili. Tako je GOSPOD spasio Ezekiju i stanovnike Jeruzalema od ruke Sanheriba, kralja asirskoga, i od ruke svih drugih, i vodio ih posvuda. I mnogi su donosili darove GOSPODU u Jeruzalem i poklone Ezekiji, kralju Judinu. Tako da se on otada uzveličao u očima svih naroda.