1. Samuelova 25:1-39

Podijeli

1. Samuelova 25:1-39 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Samuel je umro. Cijeli se Izrael okupio i tugovao za njim. Sahranili su ga u njegovom rodnome gradu Rami. David se u međuvremenu uputio u pustinju Paran. U gradu Maonu živio je jedan veoma bogat čovjek. Imao je posjed u Karmelu s tri tisuće ovaca i tisuću koza. Otišao je ondje da bi šišao ovce. Zvao se Nabal i bio je iz Kalebove obitelji. Imao je pametnu i lijepu ženu po imenu Abigajla, ali on je bio grub i zao. David je u pustinji čuo da se kod Nabala šišaju ovce. Poslao je desetoricu mladića i rekao im: »Idite gore u Karmel k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. Recite mu: ‘Želim ti sve najbolje, tebi i tvojim ukućanima, i svemu što je tvoje. Čujem da šišate ovce. Tvoji su pastiri boravili neko vrijeme u našoj blizini, ali nismo im učinili ništa nažao. Sve vrijeme dok su bili u Karmelu, ništa im nije nedostajalo. Pitaj svoje sluge i oni će ti to potvrditi. Stoga, budi dobar prema mojim mladićima jer dolazimo k tebi u vrijeme obilja. Molim te, daj nam što možeš jer i mi smo tvoji sluge.’« Davidovi su mladići stigli kod Nabala i prenijeli mu Davidovu poruku. Potom su čekali. »Tko je uopće taj David?« odgovorio je Nabal Davidovim slugama. »Tko je taj Jišajev sin? Mnogo je slugu koji bježe od svojih gospodara ovih dana. Zar da svoj kruh, vodu i meso, pripremljeno za radnike koji šišaju ovce, dam ljudima koji dolaze tko zna odakle?« Davidovi su se mladići vratili i sve ispričali Davidu. David im je rekao: »Neka svatko uzme svoj mač!« David i njegovi ljudi opasali su svoje mačeve. Njih oko četiristo krenulo je s Davidom, dok je dvjestotinjak ljudi ostalo čuvati stvari. Jedan od slugu rekao je Nabalovoj ženi Abigajli: »David je poslao glasnike iz pustinje da pozdrave našega gospodara, ali on ih je grubo otjerao. Ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama. Nisu nam učinili ništa nažao. Cijelo vrijeme, dok smo boravili vani, blizu njih, ništa nam nije nestalo. Noću i danju bili su nam poput zaštitnog zida, cijelo vrijeme dok smo blizu njih napasali stada. Sad razmisli i vidi što možeš učiniti jer nevolja prijeti našem gospodaru i cijelom njegovome kućanstvu, a on je takva sirovina da mu se ništa ne može reći.« Abigajla je brzo skupila dvjesto kruhova, dva mijeha vina, pet već pripremljenih ovaca, košaru prženog žita, sto šaka suhoga grožđa i dvjesto gruda sušenih smokava. Sve je natovarila na magarce. Rekla je svojim slugama: »Idite naprijed! Ja ću za vama.« No svome mužu Nabalu nije rekla ništa o tome. Jašući na magarcu, silazila je planinskim putem, kad joj je ususret došao David sa svojim ljudima. David je baš razmišljao: »Uzalud sam u pustinji čuvao imovinu tog čovjeka da mu se ništa ne izgubi. A on mi za dobro vraća zlim. Neka me stigne BOŽJA kazna ako do jutra ne pobijem sve muškarce na njegovom imanju!« Kad je Abigajla ugledala Davida, brzo je sišla s magarca i duboko se pred njim poklonila, licem do zemlje. Pred njegovim je nogama rekla: »Moj gospodaru, za sve sam ja kriva. Molim te, dopusti da ti objasnim. Saslušaj svoju sluškinju. Neka moj gospodar ne obraća pažnju na onu sirovinu Nabala. On je baš kakvo mu je ime — glupan, i glupost ga prati. No ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela mladiće koje si poslao. BOG te je odvratio od prolijevanja krvi i osvećivanja vlastitom rukom. Zaklinjem se i BOGU i tebi, želim da tvojim neprijateljima i svima koji ti žele zlo bude kao Nabalu. I neka se ovaj poklon, koji je tvoja sluškinja donijela svome gospodaru, dâ tvojim mladićima. Molim te, oprosti svojoj sluškinji! BOG će sigurno učvrstiti vlast moga gospodara i njegovih potomaka jer ti vodiš BOŽJE bitke. Želim ti da ne skriviš nikakvo zlo, sve dok si živ. Ako te budu progonili i pokušavali ubiti, život moga gospodara bit će siguran u tvome BOGU, a životi tvojih neprijatelja bit će odbačeni poput kamena iz praćke. Kad BOG učini za moga gospodara sve ono dobro što ti je obećao i kad te postavi za vladara Izraela, nećeš imati na savjesti teret krvoprolića i osvete. Kad BOG blagoslovi moga gospodara, neka se on tada sjeti svoje sluškinje.« David joj je odgovorio: »Blagoslovljen neka je Izraelov BOG koji te danas poslao meni ususret! Neka si blagoslovljena zbog svoga zdravog razuma. I neka si blagoslovljena što si me danas odvratila od krvoprolića i osvete. Zaklinjem se Izraelovim BOGOM, koji me spriječio da ti nanesem zlo, da se nisi požurila i došla do mene, ni jedan muškarac kod Nabala ne bi do jutra ostao živ.« Zatim je David primio darove koje je donijela. Rekao joj je: »Idi kući u miru. Poslušao sam te i ispunio ti želju.« Kad se Abigajla vratila k Nabalu, on je u kući imao gozbu poput kraljevske. Bio je dobro raspoložen i dobrano pijan pa mu do zore nije ništa govorila. Ujutro se Nabal otrijeznio, a ona mu je sve ispričala. Izdalo ga je srce i ukočio se kao kamen. Desetak dana kasnije, BOG ga je dokrajčio i Nabal je umro. Kad je David čuo da je Nabal umro, rekao je: »Neka je blagoslovljen BOG jer je osvetio uvredu koju sam pretrpio od Nabala. Bog je svoga slugu odvratio od zla, a Nabalovu krivnju svalio na njega samog.« Potom je David poslao poruku za Abigajlu. Tražio ju je da postane njegova žena.

1. Samuelova 25:1-39 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Zatim je Samuel umro. I sakupili su se svi Izraelci te su ga oplakivali; i pokopali su ga u njegovom domu u Rami. Tada je David ustao i sišao u pustinju Paran. I bio je neki čovjek u Maonu, čiji su posjedi bili u Karmelu; i taj je čovjek bio jako silan, i imao je tri tisuće ovaca i tisuću koza. I strigao je svoje ovce u Karmelu. A ime je tom čovjeku bilo Nabal, a ime njegove žene Abigaila. I ona je bila žena zdravog prosuđivanja i lijepa izgleda, ali je taj čovjek bio surov i zao u onome što je radio: i bio je iz kuće Kalebove. I David je u pustinji dočuo da je Nabal strigao svoje ovce. Nato je David poslao onamo deset momaka. I David je momcima rekao: “Idite gore u Karmel pa otiđite k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. I ovo recite njemu koji živi u blagostanju: ‘Mir i tebi, mir i domu tvome, mir i svemu što imaš! Sada sam čuo da imaš strigače. A tvoje pastire što su bili kod nas, nismo povrijedili i ništa im nije nestalo sve vrijeme dok su bili u Karmelu. Pitaj svoje momke i pokazat će ti. Zato neka ovi momci nađu naklonost u očima tvojim, jer smo došli u dobar dan. Daj, molim te, slugama svojim i svome sinu Davidu što god ti se nađe pri ruci.’ ” I kad su Davidovi momci došli, izgovorili su Nabalu sve ove riječi u Davidovo ime pa su se utišali. Nato je Nabal odgovorio Davidovim slugama i rekao: “Tko je David? I tko li je taj sin Jišajev? Danas ima mnogo slugu koji su odbjegli, svatko od svoga gospodara. Zar da onda uzmem svoj kruh i svoju vodu i svoje meso koje sam poklao za svoje strigače pa da to dam ljudima za koje ne znam ni odakle su oni?” Tako su se Davidovi momci okrenuli na svoj put i vratili se. I došli su i izrekli su mu sve ove besjede. Nato je David rekao svojim ljudima: “Pripašite svatko svoj mač!” I pripasali su svatko svoj mač pa je i David pripasao svoj mač. I oko četiri stotine ljudi krenulo je za Davidom, a dvije stotine je ostalo kod tovara. Ali jedan od momaka javio je Abigaili, ženi Nabalovoj, govoreći: “Evo, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave našega gospodara, a on ih je izgrdio. No ti su ljudi bili jako dobri prema nama i nisu nas povrijedili i ništa nam nije nestalo dokle god smo bili prisni s njima kad smo bili u polju. Bili su nam zid i noću i danju, sve vrijeme dok smo bili s njima čuvajući ovce. Stoga sada razmotri što ćeš učiniti, jer se zlo nadvilo nad našeg gospodara i nad svim ukućanima njegovim; jer je on takav sin Belialov, takav da mu čovjek ne može ništa reći.” Tada se Abigaila požurila i uzela dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet zgotovljenih ovaca i pet mjerica pržena žita i sto grozdova suhoga grožđa i dvije stotine pogača od smokava te je sve to natovarila na magarce. I rekla je svojim slugama: “Idite preda mnom, a ja, evo, dolazim za vama.” Ali svome mužu Nabalu ništa nije rekla. I bilo je to tako, dok je jahala na magarcu, da je silazila pored brdskog zaklona, kad gle, David i njegovi ljudi silazili su prema njoj, pa ih je susrela. A David je bio rekao: “Zasigurno sam uzalud čuvao sve ono što taj čovjek ima u pustinji tako da mu ništa nije nestalo od svega što mu je pripadalo. A on mi je uzvratio zlo za dobro. Neka tako Bog učini neprijateljima Davidovim i još više, ako ja njemu do jutarnjeg svjetla, od svega što mu pripada, ostavim išta što mokri uza zid!” A kad je Abigaila ugledala Davida, požurila se te sišla s magarca i pala pred Davida na lice svoje i poklonila se do zemlje. Tako je pala do nogu njegovih te rekla: “Na mene, gospodaru moj, neka na mene padne nepravda! I dopusti da sluškinja tvoja, molim te, progovori pred tobom pa poslušaj riječi sluškinje svoje! Neka se moj gospodar, molim te, ne obazire na toga čovjeka Belijalovog, i to na Nabala, jer kakvo mu je ime, takav je i on. Nabal mu je ime i ludost je s njim. Ali ja, sluškinja tvoja, nisam vidjela momke gospodara moga koje si ti poslao. Stoga sada, gospodaru moj, tako mi života GOSPODNJEG, i tako mi života duše tvoje, budući da te je GOSPOD zadržao da ne pođeš prolijevati krv i da se ne osvećuješ svojom vlastitom rukom: neka sada neprijateljima tvojim i onima koji traže zlo mome gospodaru bude kao Nabalu! I neka sada ovaj blagoslov, što ga je tvoja sluškinja donijela svome gospodaru, bude darovan momcima koji slijede gospodara moga. Molim te, oprosti prijestup sluškinje tvoje; jer će GOSPOD zasigurno stvoriti trajan dom mome gospodaru, zato što moj gospodar bojuje GOSPODNJE bitke i neće se naći zlo na tebi u sve dane tvoje. Ipak je netko ustao da te progoni i da traži dušu tvoju, ali će duša gospodara moga biti svezana u svežnju života kod GOSPODA, Boga tvoga, a duše neprijatelja tvojih, one će se izbaciti, kao iz praćke. I dogodit će se, kad GOSPOD učini mome gospodaru svako dobro koje je izrekao u svezi s tobom i odredi te za vladara nad Izraelom, da ti ovo neće biti na žalost niti na povredu srca gospodara moga bilo da je nizašto prolio krv ili da se gospodar moj sâm osvetio. No kad GOSPOD bude postupao dobro s gospodarem mojim, tada se sjeti sluškinje svoje!” Nato je David rekao Abigaili: “Blagoslovljen neka bude GOSPOD, Bog Izraelov, koji te je danas poslao meni u susret! Neka je blagoslovljen tvoj savjet i blagoslovljena budi ti što si me danas zadržala da ne pođem prolijevati krv i da se ne osvećujem svojom vlastitom rukom. Jer zaista, tako mi života GOSPODA, Boga Izraelova, koji nije dopustio da te povrijedim: da mi nisi tako brzo izašla u susret, zasigurno ne bi Nabalu do jutarnjeg svjetla ostalo ni ono što uza zid mokri!” Tako je David primio iz njezine ruke ono što mu je donijela pa joj rekao: “Uzađi u miru kući svojoj; pogledaj, poslušao sam glas tvoj i uvažio sam te.” Tada je Abigaila došla k Nabalu; i gle, on je imao gozbu u kući svojoj, gozbu poput kraljevske. I Nabalovo srce se bilo razveselilo u njemu jer je on bio jako pijan; stoga mu ona nije ništa rekla, ni malo ni puno, sve do jutarnjeg svjetla. Ali se ujutro dogodilo, kad je vino izašlo iz Nabala, da mu je žena njegova ispričala sve one događaje tako da mu je srce obamrlo u nutrini njegovoj i on je postao poput kamena. I dogodilo se oko deset dana poslije da je GOSPOD udario Nabala tako da je umro. I kad je David čuo da je Nabal umro, rekao je: “Blagoslovljen neka bude GOSPOD, koji je obranio slučaj sramote moje od ruke Nabalove i sačuvao slugu svoga od zla; jer je GOSPOD okrenuo opakost Nabalovu na glavu njegovu!” Tada je David poslao i poručio Abigaili da bi je uzeo sebi za ženu.