Rimljanima 14:7-19

Nismo mi sebi gospodarima ni dok živimo ni kad umiremo. Dok živimo, živimo za Gospodina, a kad umiremo, umiremo za Gospodina. Zato i u životu i u smrti pripadamo Gospodinu. Krist je umro i uskrsnuo upravo zato—da bude Gospodin i živima i mrtvima. Zašto osuđuješ svojeg brata? Ili zašto prezireš svojeg brata? Ta svi ćemo stati pred Božji sud jer u Svetome pismu piše: “‘Života mi mojega’, kaže Gospodin, ‘svako će se koljeno pognuti preda mnom i svaki će jezik priznati Boga.’” Svatko od nas će dakle za sebe položiti račun Bogu. Nemojmo stoga jedni druge osuđivati, nego živite tako da se braća zbog vas ne spotiču u vjeri. Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da nikakva hrana po sebi nije nečista. Ali vjeruje li tko da mu što nije dopušteno, onda nije dobro da to čini. Ako žalostiš svojega brata time što nešto jedeš, ne postupaš u ljubavi. Ne upropaštavaj zbog hrane onoga za koga je Krist umro da te ne pogrđuju što činiš ono za što znaš da je dobro. Jer Božje kraljevstvo nije u jelu i pilu, nego u pravednosti, miru i radosti u Svetome Duhu. Budete li tako služili Kristu, ugodit ćete Bogu, a i ljudi će vas cijeniti. Nastojmo živjeti u slozi i uzajamno se izgrađivati.