Matej 28:1-15

U nedjelju rano ujutro Marija Magdalena i druga Marija dođu pogledati grob. Odjednom nastane silan potres: anđeo Gospodnji siđe s neba, odvali kamen s ulaza u grob i sjedne na njega. Lice mu je bilo sjajno poput munje, a odjeća bijela poput snijega. Stražari se pred njim počnu tresti od straha i onesvijeste se. Tada anđeo reče ženama: “Ne bojte se! Znam da tražite raspetoga Isusa. Ali on nije ovdje; uskrsnuo je kako vam je i rekao! Dođite vidjeti mjesto gdje je ležao pa brzo idite javiti njegovim učenicima da je uskrsnuo od mrtvih. Ide, eto, pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Pamtite što sam vam rekao.” Silno uplašene ali presretne, žene žurno krenu s groba i otrče to javiti njegovim učenicima. Odjednom im u susret dođe Isus! “Zdravo!” reče im. One mu pritrče, obujme mu noge i ničice mu se poklone. “Ne bojte se”, reče im Isus. “Idite javiti mojoj braći da pođu u Galileju. Ondje ćemo se vidjeti.” Dok su žene odlazile, neki od stražara dođu u grad i jave svećeničkim poglavarima sve što se dogodilo. Oni se sastanu sa starješinama na vijećanje, a zatim uzmu mnogo novca i dadu ga vojnicima. “Recite: ‘Noću dok smo spavali došli su njegovi učenici i ukrali ga.’ Ako za to čuje upravitelj, mi ćemo ga već uvjeriti i pobrinuti se da nemate problema.” Oni uzmu novac i postupe kako su ih uputili. To se pričanje razglasilo među Židovima i zadržalo sve do danas.