Matej 27:27-56

Upraviteljevi vojnici odvedu Isusa u pretorij i sazovu oko njega cijelu četu. Svuku ga i zaogrnu grimiznim plaštem. Spletu zatim krunu od trnja i stave mu je na glavu, a u ruku mu stave trsku kao žezlo. “Živio kralj Židova!” rugali su mu se i prigibali pred njim koljena. Pljuvali su po njemu i udarali ga trskom po glavi. Kad su mu se izrugali, skinu s njega plašt, odjenu ga u njegovu odjeću i odvedu da ga raspnu. Vodeći ga, sretnu nekoga Šimuna iz Cirene te ga primoraju da ponese Isusov križ. Dođu do mjesta zvanoga Golgota (što znači: “lubanja”). Vojnici mu pruže vino sa žuči, ali kad ga okusi, nije htio piti. Kad su ga raspeli, bace kocku te tako razdijele među sobom njegovu odjeću. Zatim su ondje sjedili i čuvali ga. Iznad glave su mu postavili natpis o njegovoj krivnji: “OVO JE ISUS, KRALJ ŽIDOVA.” S njime su raspeli i dvojicu prevratnika, jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva. A prolaznici su ga ružili i odmahivali glavom govoreći: “Možeš srušiti Hram i sam ga opet izgraditi u tri dana, je li? Spasi onda sebe! Ako si Božji Sin, siđi s križa!” Slično su mu se rugali i svećenički poglavari, pismoznanci i starješine: “Spasio je druge, a sebe ne može spasiti! Kralj Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u njega! Uzdao se u Boga! Neka ga Bog sada izbavi ako mu je on uistinu po volji! Tvrdio je: ‘Ja sam Božji Sin.’” Vrijeđali su ga čak i prevratnici raspeti skupa s njim. O podnevu po svoj zemlji nastane tama i potraje do tri ure. U tri sata Isus glasno poviče: “ Eli, Eli, lema sabahtani! ” (što znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”) “Zove Iliju!” rekoše neki od nazočnih kad su to čuli. Jedan od njih odmah pritrči, uzme spužvu, umoči ju u ocat i natakne na trsku te mu pruži piti. “Čekaj da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi”, kazaše ostali. A Isus još jedanput glasno krikne i izdahne. Nato se zastor u Hramu razdere napola od vrha do dna. Zemlja se potrese, špilje se raspuknu, grobovi se otvore, a tijela mnogih umrlih pravednika uskrsnu. Nakon Isusova uskrsnuća oni iziđu iz grobova te odu u sveti grad i pokažu se mnogima. Kad su rimski stotnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidjeli potres i sve što se zbivalo, rekoše: “Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!” Bile su tu i mnoge žene koje su promatrale izdaleka. Došle su iz Galileje za Isusom služeći mu. Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakova mlađega i Josipa, te majka Zebedejevih sinova.