Matej 26:1-19

Kad je Isus sve to ispripovjedio, reče učenicima: “Znate da je za dva dana Pasha i da će mene, Sina Čovječjega, izdati da me raspnu.” Tada se svećenički poglavari i narodne starješine okupe u dvoru velikog svećenika imenom Kajfa te se dogovore da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju. “Nećemo na blagdansku svetkovinu”, rekli su, “da se narod ne pobuni.” Dok je Isus bio u Betaniji za stolom u kući Šimuna gubavca, dođe k njemu neka žena s alabasternom posudom skupocjene pomasti i izlije mu je na glavu. Videći to, učenici počnu negodovati: “Čemu takva rastrošnost! Mogla se ta pomast skupo prodati, a novac dati siromasima.” Isus to opazi pa im reče: “Zašto joj dodijavate? Učinila mi je dobro djelo! Uvijek će biti siromaha, a ja neću uvijek biti s vama. Izlila je tu pomast na mene da pripravi moje tijelo za ukop. Zaista vam kažem, gdje god se diljem svijeta bude propovijedala ova Radosna vijest, spominjat će se i ovo njezino djelo, njoj na uspomenu.” Tada Juda Iškariotski, jedan od Dvanaestorice, ode svećeničkim poglavarima te ih upita: “Koliko ćete mi platiti da vam izdam Isusa?” Oni mu obećaju trideset srebrnjaka. Od tada Juda počne tražiti prigodu da ga izda. Na prvi dan Blagdana beskvasnih kruhova učenici upitaju Isusa: “Gdje želiš da ti pripravimo pashalnu večeru?” “Idite u grad tom i tom čovjeku”, odgovori on, “pa mu recite: ‘Naš učitelj poručuje: Moje je vrijeme blizu. Kod tebe ću blagovati Pashu sa svojim učenicima.’” Učenici učine kako ih je Isus uputio te ondje pripreme pashalnu večeru.