Matej 26:1-16

Kad je Isus sve to ispripovjedio, reče učenicima: “Znate da je za dva dana Pasha i da će mene, Sina Čovječjega, izdati da me raspnu.” Tada se svećenički poglavari i narodne starješine okupe u dvoru velikog svećenika imenom Kajfa te se dogovore da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju. “Nećemo na blagdansku svetkovinu”, rekli su, “da se narod ne pobuni.” Dok je Isus bio u Betaniji za stolom u kući Šimuna gubavca, dođe k njemu neka žena s alabasternom posudom skupocjene pomasti i izlije mu je na glavu. Videći to, učenici počnu negodovati: “Čemu takva rastrošnost! Mogla se ta pomast skupo prodati, a novac dati siromasima.” Isus to opazi pa im reče: “Zašto joj dodijavate? Učinila mi je dobro djelo! Uvijek će biti siromaha, a ja neću uvijek biti s vama. Izlila je tu pomast na mene da pripravi moje tijelo za ukop. Zaista vam kažem, gdje god se diljem svijeta bude propovijedala ova Radosna vijest, spominjat će se i ovo njezino djelo, njoj na uspomenu.” Tada Juda Iškariotski, jedan od Dvanaestorice, ode svećeničkim poglavarima te ih upita: “Koliko ćete mi platiti da vam izdam Isusa?” Oni mu obećaju trideset srebrnjaka. Od tada Juda počne tražiti prigodu da ga izda.