Luka 23:44-56

Kad je već došlo podne, po svoj zemlji nastane tama i potraje do tri ure. Sunce se pomrači, a hramski se zastor razdere po sredini. A Isus još jedanput glasno krikne: “Oče, predajem svoj duh u tvoje ruke!”, i izdahne. Kad je rimski stotnik vidio što se zbilo, počne slaviti Boga. “Ovaj je čovjek zaista bio pravednik!”, reče. Nakon toga se mnoštvo koje je nagrnulo vidjeti što se zbiva vraćalo doma udarajući se u prsa od žalosti. Ali svi Isusovi znanci i žene koje su za njim došle iz Galileje stajali su podalje i promatrali. Bio je neki čovjek imenom Josip, vijećnik, dobar i pravedan čovjek iz Arimateje. Nije se slagao s odlukom i postupkom drugih prema Isusu, već je iščekivao Božje kraljevstvo. On ode k Pilatu i zatraži da mu daju Isusovo tijelo. Zatim ga skine s križa, umota u platno i položi u grob isklesan u stijeni, u kojega još nitko nije bio položen. Učinio je to na dan Priprave, pred subotu, u osvit dana. Žene koje su došle s Isusom iz Galileje pratile su sve to i vidjele kako su njegovo tijelo položili u grob. Vrate se doma te pripreme miomirise i pomasti za tijelo. Ali kad su to dovršile, već je bila subota pa cijeli dan nisu ništa radile poštujući odredbu iz Zakona.

Besplatni planovi za čitanje i nadahnuti sadržaji povezani s temom Luka 23:44-56