Prvog dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad je bio običaj žrtvovati pashalno janje, Isus pošalje Petra i Ivana: “Idite nam pripraviti večeru da skupa blagujemo.”
“Gdje želiš da ju pripravimo?” upitaju.
“Čim uđete u grad”, reče im, “srest ćete čovjeka koji nosi vodu u vrču. Pođite za njim. U kući u koju uđe potražite domaćina pa mu recite: ‘Učitelj pita u kojoj sobi može blagovati pashalnu večeru sa svojim učenicima.’ On će vam pokazati veliku sobu na katu, posve pripremljenu. Ondje nam pripravite večeru.” Učenici odu u grad i nađu sve kako im je Isus rekao te ondje pripreme pashalnu večeru.
Kad je za to došlo vrijeme, Isus sjedne za stol s apostolima. “Čeznuo sam svom dušom da blagujem s vama ovu pashalnu večeru prije svoje muke. Jer ju, kažem vam, neću više blagovati dok se ona ne ispuni u kraljevstvu Božjemu.”
Uzme čašu, zahvali i reče: “Uzmite i razdijelite među sobom. Kažem vam, od sada više neću piti vina dok ne dođe Božje kraljevstvo.”
Uzme zatim kruh, zahvalio za njega, razlomi ga i podijeli im govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.” Kad su povečerali, uzme čašu i reče: “Ovo je moja krv, krv Novoga saveza, koja se prolijeva za vas.
Ali evo, moj izdajnik sjedi sa mnom za stolom. Ja, Sin Čovječji, moram umrijeti kako je određeno, ali teško onome koji ga izda!” Učenici se nato počnu međusobno pitati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.
Počnu se zatim prepirati oko toga tko bi od njih bio najveći. Isus im reče: “Kraljevi ovoga svijeta vladaju svojim narodima i provodeći vlast nad njima nazivaju se dobrotvorima. Ali vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najneznatniji, a starješina kao poslužitelj. Jer tko je veći, onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji ga poslužuje? Onaj za stolom, zar ne? A ja, evo, poslužujem vas. Ostali ste mi vjerni u mojim kušnjama. Zato vam u baštinu dajem kraljevsku čast što ju je meni predao moj Otac da jedete i pijete za mojim stolom u mojemu kraljevstvu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest Izraelovih plemena.”
“Šimune, Šimune, Sotona je zatražio da vas može rešetati kao pšenicu. Ali molio sam se za tebe da ti vjera ne malakše. Zato, kad se ponovno obratiš k meni, učvrsti svoju braću!”
“Gospodine,” reče mu Petar, “spreman sam s tobom poći i u tamnicu i u smrt!”
“Kažem ti, Petre,” reče Isus, “prije nego što pijetao zakukuriče, triput ćeš zanijekati da me uopće poznaješ.
Kad sam vas poslao na put bez novca, bez torbe i sandala, je li vam što nedostajalo?” upita ih Isus.
“Nije”, odgovore.
“Ali sada,” reče, “tko ima novca, neka ga ponese! Torbu također. Tko nema mač, neka proda odjeću i kupi ga za sebe jer se, kažem vam, mora ispuniti ono što o meni piše u Svetome pismu: ‘Ubrojen je među zločince.’ Sve što su proroci o meni napisali obistinit će se.”
“Gospodine,” rekoše, “imamo tu dva mača!”
“Dovoljno je”, odgovori Isus.
Aplikacija Biblija
Aplikacija Biblija za djecu
