Luka 2:21-38

Osam dana poslije, kad je dječaka trebalo obrezati, nadjenuli su mu ime Isus koje mu je anđeo dao još prije začeća. Kad je došlo vrijeme za obred očišćenja koji je prema Mojsijevu zakonu trebalo obaviti nakon djetetova rođenja, donijeli su ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, kako piše u Zakonu Gospodnjemu: “Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu”, te su prinijeli i žrtvu prema zakonskoj odredbi: “dvije grlice ili dva golubića”. Živio je tada u Jeruzalemu neki čovjek imenom Šimun. Bio je to vrlo pravedan i pobožan čovjek; Sveti je Duh bio na njemu te je iščekivao da dođe Mesija i izbavi Izrael. Sveti mu je Duh otkrio da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju Gospodnjega. Potaknut Svetim Duhom, on ode u Hram. Kad su roditelji unijeli Isusa da obave obred propisan Zakonom, Šimun uzme dijete u naručje te stane slaviti Boga: “Sada možeš pustiti svojega slugu, Gospodine, da ode u miru, kao što si mi rekao. Jer oči su mi vidjele tvoje spasenje koje si pripravio za sve narode, svjetlo da prosvijetli pogane, slavu tvojega izraelskog naroda.” Isusovi roditelji divili su se riječima izgovorenima o njemu. Šimun ih zatim blagoslovi i reče Mariji: “Određen je za to da mnogima u Izraelu bude na propast i mnogima na uskrsnuće, za osporavani znak. A tebi će mač probosti dušu da se razotkriju namisli mnogih srca!” Bila je ondje i neka proročica Ana, Penuelova kći iz Ašerova plemena, vrlo stara žena. Poslije djevojaštva živjela je u braku sedam godina, a zatim sama, kao udovica do osamdeset četvrte godine. Nije napuštala Hram, već je postom i molitvom danonoćno služila Bogu. Ona baš tada naiđe te počne zahvaljivati Bogu i govoriti o Isusu svima koji su iščekivali obećanog Mesiju i otkupljenje Jeruzalema.