Večer uoči Pashe, znajući da je došao trenutak da ode sa zemlje svojemu Ocu i voleći svoje koji su na svijetu, Isus je vokio svoje učenike do samoga kraja. Za vrijeme večere đavao je već dao mig Judi Iškariotskomu, Šimunovu sinu, da je to noć u kojoj će izdati Isusa. A Isus, svjestan da mu je Otac predao sve u ruke, da je od Boga došao i da mu se vraća, ustane od stola, skine gornju odjeću, opaše se ručnikom, nalije vode te počne učenicima prati noge i brisati ih ručnikom kojim se opasao.
Kad je došao do Šimuna Petra, on mu reče: “Učitelju, nećeš valjda ti meni prati noge!”
Isus mu odgovori: “Sada još ne razumiješ zašto to radim, ali jednog ćeš dana shvatiti.”
“Ne,” prosvjedovao je Petar, “nikad ti nećeš meni prati noge!”
“Ali ako te ne operem, ne možeš biti jedan od mojih”, odgovori mu Isus.
Šimun Petar nato poviče: “Gospodine, operi mi onda i ruke i glavu, a ne samo noge!”
Isus odgovori: “Tko je sav okupan, ne treba mu prati drugo osim nogu da bude posve čist. Sada ste čisti, ali ipak ne svi.” Isus je, naime, znao tko će ga izdati. Zato je i rekao: “Niste svi čisti.”
Kad im opere noge, ponovno se obuče, sjedne i upita: “Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete ‘Učiteljem’ i ‘Gospodinom’. Imate pravo! To i jesam. I zato, ako sam ja, Gospodin i Učitelj, vama oprao noge, trebate i vi prati noge jedni drugima.