Djela Apostolska 27:27-44

Četrnaeste noći oluje, oko ponoći, vjetar nas je gonio amo-tamo po Jadranu. Mornari naslute da se približava nekakvo kopno. Bace olovnicu i izmjere dvadeset hvati dubine. Malo zatim opet ju bace i izmjere petnaest hvati. Prestraše se da ne nalete na grebene pa bace s krme četiri sidra i počnu se moliti da se brzo razdani. Mornari su kanili pobjeći s lađe pa počnu spuštati čamac u more pod izlikom da kane spustiti sidra s pramca. Ali Pavao reče stotniku i vojnicima: “Ne ostanu li oni na lađi, nećete se spasiti!” Vojnici prerežu užad i puste da čamac padne u more. Sve do svanuća Pavao je molio ljude da jedu. “Četrnaest dana niste ni taknuli jelo”, reče. “Molim vas, pojedite što za vlastito dobro. Jer neće vam pasti ni vlas s glave.” Kad je to rekao, uzme kruh te pred svima zahvali Bogu, razlomi ga i počne jesti. Svi se razvedre i uzmu hranu. U lađi nas je bilo dvjesto sedamdeset šest duša. Kad su se najeli, počnu rasterećivati lađu bacajući žito u more. Kad se razdanilo, mornari nisu prepoznali obalu, ali opazili su neki zaljev ravne obale te odluče pokušati onamo zavesti lađu. Odvežu zato sidra i puste da padnu u more. Popuste konopce na kormilima i razviju prednje jedro prema vjetru te se usmjere prema obali. Ali nalete na plićak i brod se nasuče. Pramac nasjedne i ostane nepomičan, a krmu su razbijali žestoki valovi. Vojnici nakane poubijati zatvorenike da koji ne otpliva i ne pobjegne, ali im stotnik, želeći poštedjeti Pavla, ne dopusti da to učine. Zapovjedi da oni koji znaju plivati prvi skoče u more i otplivaju do obale, a ostalima reče da doplivaju na daskama i olupinama lađe. Tako su svi živi i zdravi dospjeli na kopno.

Besplatni planovi za čitanje i nadahnuti sadržaji povezani s temom Djela Apostolska 27:27-44