Djela Apostolska 27:16-25

Kad smo prolazili uz neki otočić zvan Kauda, jedva smo na brod podignuli čamac za spašavanje koji smo vukli za sobom. Podignuli su ga da uporabe opremu za spašavanje i da konopcima potpašu lađu. Bojeći se da se ne nasuču na Sirtu uz afričku obalu, spuste plivajuće sidro te smo tako plovili dalje nošeni vjetrom. Kako nas je oluja silovito bacala, sutradan izbace s broda teret, a treći dan brodsku opremu i sve čega su se domogli. Strašna je oluja bjesnjela mnogo dana te se nisu mogli vidjeti ni sunce ni zvijezde. Gubili smo svaku nadu da ćemo se spasiti. Dugo već nismo ništa jeli. Pavao stane pred posadu i reče: “Trebali ste me, ljudi, poslušati i ne odlaziti s Krete pa biste izbjegli svu ovu nevolju i štetu. Ali sada vam kažem: budite odvažni jer nitko od nas neće stradati iako će lađa potonuti. Noćas mi se ukazao anđeo Boga kojemu pripadam i služim te mi rekao: ‘Ne boj se, Pavle, jer ćeš sigurno stići pred cara! A Bog ti daruje i da svi tvoji suputnici sigurno doputuju.’ Zato se, ljudi, razvedrite! Vjerujem Bogu. Bit će kako mi je rekao.

Besplatni planovi za čitanje i nadahnuti sadržaji povezani s temom Djela Apostolska 27:16-25