2 Korinćanima 4:7-18

Ali blago tog prosvjetljenja čuva se u propadljivim posudama, u našima slabim tijelima. Tako svatko može vidjeti da ta moćna sila dolazi od Boga, a ne od nas. Sa svih smo strana pritisnuti nevoljama, ali nismo slomljeni. Zdvojni smo, ali ne očajavamo. Progone nas, ali nas Bog ne ostavlja. Obaraju nas, ali nas ne mogu uništiti. Naša tijela kroz patnju neprekidno imaju dijela u Isusovim smrtnim patnjama, da bi se na njima također mogao očitovati Isusov život. Mi koji smo živi, predajemo se smrti zaradi Isusa, da bi se njegov život očitovao u našemu smrtnom tijelu. Suočeni smo sa smrću, ali vama je to donijelo vječni život. A kako imamo isti duh vjere kao i onaj tko je u Svetome pismu napisao “Povjerovao sam, te zato govorim”, i mi vjerujemo pa zato i govorimo. Znamo da će isti Bog koji je podignuo Gospodina Isusa od mrtvih i nas uskrisiti s Isusom te nas, skupa s vama, postaviti uza se. Sve se to događa zaradi vaše dobrobiti, da sve više i više ljudi primi Božju milost. Tada će više ljudi zahvaljivati Bogu, pa će se Bog tako više proslaviti. Zato ne malakšemo. Iako naša tijela polako propadaju, naše se unutarnje biće obnavlja iz dana u dan. Jer naše male i prolazne nevolje pribavljaju nam vječnu i golemu slavu. Zato ne gledamo na ono što je vidljivo, nego na nevidljivo. Jer to što je vidljivo će proći, a nevidljivo je vječno.