O, kad bi mi bio poput brata,
othranjenog na prsima moje majke!
Mogla bih te pred svima poljubiti,
a da me nitko zbog toga ne okrivi.
Povela bih te u kuću svoje majke,
gdje bi me o ljubavi poučio.
Dala bih ti miješanog vina,
sa slatkim sokom od svog nara.
Lijevu ruku pod glavu mi je stavio,
a desnom me miluje.
Zaklinjem vas, djevojke Jeruzalema,
ne ometajte našu ljubav,
pustite nas dok uživamo.
Tko je ona što se vraća iz pustinje
u zagrljaju svog voljenoga?
Pod stablom jabuke sam te probudila,
tamo gdje te majka začela,
gdje te u trudovima rodila.
Stavi me na srce kao pečat,
na prst kao pečatnjak.
Jer, ljubav je snažna kao smrt,
a ljubomora jaka kao grob.
Taj se žar u plamen razbukta,
zapali se moćna vatra.
Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav,
rijeke je ne mogu potopiti.
Kad bi netko za ljubav nudio
sve svoje bogatstvo,
zauzvrat bi prezir dobio.
Moja braća jednom su rekla:
»Imamo malu sestru,
grudi joj još nisu narasle.
Što da radimo s njom
ako je takvu mladu zaprose?
Ako bude ravna kao zid,
napravit ćemo joj srebrnu barikadu.
Ako bude nalikovala vratima,
obložit ćemo je daskama od cedra.«
Da, ja sam zid,
a moje grudi su kule.
Ali u njegovim očima,
ja sam kao ona koja se predala.
Salomon je imao vinograd u Baal Hamonu,
i dao je drugima da se o njemu brinu.
Svatko je dao tisuću srebrnjaka
da bi njegove plodove ubirao.
Neka Salomon zadrži svoje srebro,
a po dvjesto srebrnjaka neka dobiju
oni što se za grožđe brinu.
Ali moj vinograd pripada samo meni.