Pjesma nad pjesmama 1:1-7

Najljepša pjesma. Posvećena Salomonu. Kako bih voljela da me poljubiš svojim usnama, jer tvoji su dodiri slađi od vina. Tvoj miris je tako ugodan. Kada tvoje ime izgovaram, kao da mirisno ulje razlijevam. Zato te vole djevojke. Povedi me sa sobom, požurimo! Uvedi me u svoju sobu, moj kralju. Bit ćemo sretni, zahvaljujući tebi. Slavit ćemo tvoje dodire, od vina slađe. S pravom te vole djevojke. O, jeruzalemske djevojke, tamne sam puti, ali veoma lijepa. Crna kao šatori Kedarovog plemena, lijepa kao zavjese Salomonove. Ne prezrite moju tamnu put, to mi je sunce kožu opalilo. Ljuta su bila na mene moja braća. Tjerali su me da brinem za vinograde, tako da za sebe nisam brinula. Reci mi, ti koga ljubi duša moja: Gdje napasaš svoja stada? Gdje ih u podne sklanjaš? Da se ne moram skrivati i lutati među stadima drugih pastira.