Rimljanima 14:7-19

Naime, nitko od nas ne živi samom sebi i nitko od nas ne umire samom sebi. Ako živimo, živimo za Gospodina; ako umiremo, umiremo za Gospodina. Znači, živjeli ili umrli, pripadamo Gospodinu. Krist je umro i uskrsnuo zato da bi mogao biti Gospodar mrtvima i živima. Zašto, dakle, ti osuđuješ svoga brata? I zašto smatraš da si bolji od svoga brata? Svi ćemo izaći pred Boga da nam sudi. U Svetom pismu piše: »‘Života mi moga’, kaže Gospodin, ‘Svi će se ljudi meni pokloniti i svi će priznati da sam ja Bog.’« Svatko će od nas morati Bogu položiti račun za sebe. Stoga, prestanimo suditi jedni druge. Radije mislite na to da ne činite ništa što bi bilo zapreka bratu ili sestri, ili što bi ih navelo na grijeh. Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ni jednu vrstu hrane, samu po sebi, nije grijeh jesti, osim za onoga tko smatra da je to grijeh. Ako tvoj brat misli da se neka vrsta hrane ne smije jesti, žalostit će ga budeš li ju jeo. Ako, dakle, jedeš ono što tvog brata žalosti, ne slijediš put ljubavi. Nemoj uništavati njegovu vjeru jer je Krist i za njega umro. Nemoj da ono što je za tebe dobro dođe na zao glas. Božje se kraljevstvo ne sastoji od hrane i pića, nego od ispravnog življenja, mira i radosti — sve u Svetom Duhu. Svatko tko služi Kristu na taj način, ugađa Bogu, a i ljudi ga prihvaćaju. Zato se trebamo truditi da ono što radimo vodi miru, da pomažemo graditi zajednički život.