Zaista je dobar Bog prema Izraelu,
prema onima čistoga srca.
A ja sam se skoro poskliznuo
i samo što nisam posrnuo.
Jer, zavidio sam bahatima
i gledao blagostanje opakih.
Nikakvu patnju ne trpe,
tijelo im je zdravo i snažno.
Nemaju briga kao drugi,
ljudske ih nevolje mimoilaze.
Oholost je njihova ogrlica,
nasilje odjeća koja ih pokriva.
Oči su im podbuhle od sala,
srca su im puna ludosti.
Izruguju se i pakosni su,
nadmeno prijete i ugnjetavaju.
Ustima govore protiv neba,
a jezikom protiv zemlje.
Čak im se i Božji narod okreće
i njihove riječi guta kao vodu.
A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo?
Zar će Svevišnji za to saznati?«
Gle, takvi su zlikovci —
uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju.
A ja uzalud čuvam čisto srce
i perem ruke u nedužnosti.
Čitav dan trpim nevolje
i svakoga jutra dobijem kaznu.
Da sam rekao: »Govorit ću o tome«,
izdao bih tvoj narod.
Probao sam sve to razumjeti,
ali bilo mi je preteško.
A onda sam ušao u Božje svetište
i shvatio kakav im je kraj.
Stavljaš ih na sklisko tlo,
u propast ih obaraš.
U trenu propadaju,
nestaju u užasu.
Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi,
tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu.
Kad mi je srce bilo tužno,
a misli ogorčene,
pred tobom sam bio neznalica,
bezuman poput nesvjesne zvijeri.
Ali ipak sam stalno s tobom,
ti me držiš za desnu ruku.
Vodiš me svojim savjetima,
a na kraju ćeš me uvesti u slavu.
Koga na nebu imam osim tebe?
Kad sam s tobom, ništa na zemlji ne želim.
Tijelo i srce mogu mi oslabjeti,
ali Bog je izvor moje snage:
Bog je zauvijek moj.
Propast će oni koji su daleko od tebe,
ti uništavaš sve koji su ti nevjerni.
A meni je dobro biti u Božjoj blizini,
pronaći utočište u Gospodaru BOGU
i pričati o svim tvojim djelima.