Psalmi 137:1-9

Kraj babilonskih rijeka smo sjedili i plakali dok smo se Siona sjećali. Odložili smo svoje harfe, objesili ih na vrbe. Naši tamničari rekli su nam da pjevamo, mučili su nas, tražili da ih zabavljamo: »Pjevajte neku od sionskih pjesama!« Ali, kako da pjevamo BOGU, prognani u stranoj zemlji? Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi ruka više ne zasvira. Neka mi se jezik za nepce zalijepi ako se tebe ne budem sjećao i tebi se iznad svega radovao. Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem. Edomci su vikali: »Rušite sve! Rušite sve do temelja!« Grade Babilon, bit ćeš razoren! Blago onom tko ti vrati što si nam učinio. Blago onom tko ti zgrabi dojenčad i smrska ih o stijenu.