Mudre izreke 17:1-28

Bolje komad suhog kruha u miru nego gozba u kući gdje se svađaju. Mudri sluga bit će gospodar sramotnom sinu i primit će nasljedstvo kao jedan od braće. Vatrom se provjerava srebro i zlato, a BOG provjerava kakvo je srce. Tko rado sluša zle govore, zločinac je. Tko rado sluša klevete, lažljivac je. Tko se ruga siromašnome, vrijeđa njegovog Stvoritelja, i tko se tuđoj nesreći raduje, neće proći bez kazne. Stari se ponose svojim unucima, a djeca svojim roditeljima. Pametne riječi ne pristaju ništarijama, a još manje lažljive riječi plemenitima. Podmititelju je mito kao čarolija: kamo god se okrene, uspijeva. Tko oprosti uvredu, osnažuje prijateljstvo, a tko je stalno spominje, prekida ga. Opomena više pogađa pametnoga nego budalu sto udaraca. Zli uvijek podižu pobune, zato ih stižu okrutne kazne. Bolje naići na medvjedicu kojoj su oteli mlade nego na budalu koja radi budalaštine. Tko na dobro zlom uzvrati, zlo mu iz kuće neće otići. Početak prepirke je poput otvaranja brane, zato stani prije nego izbije svađa. Oslobađati krive i osuđivati nedužne — BOG jednako mrzi oboje. Nema smisla da budala plati obrazovanje kad nema pameti za učenje. Prijatelj uvijek pokazuje ljubav, a u nevolji postaje kao brat. Čovjek bez pameti pruža ruku i jamči za dug drugoga. Tko voli grijeh, voli svađu. Tko bahato priča, propast priziva. Pokvareno srce ne nalazi sreću, a prijevaran jezik upada u nevolju. Jadan je otac budale; nema čemu da se raduje. Veselo srce daje zdravlje, a potišten duh tijelo iscrpljuje. Zli prima mito u potaji da putove pravde iskrivi. Pametan gleda što je mudro, a oči ludoga gledaju posvuda. Blesav sin žalosti svoga oca i ljuti majku koja ga je rodila. Ne valja kažnjavati nedužnoga, ni tući čestitog službenika. Pametan čovjek štedi riječi i razuman ima mirnu narav. I budala se čini mudrim, kad šuti, i pametnim, kad ništa ne govori.