Filipljanima 2:12-30

Dragi moji prijatelji, uvijek ste me slušali dok sam bio s vama. Zato sada, kad nisam s vama, budite još poslušniji i s ozbiljnošću i strahopoštovanjem prema Bogu ustrajte živjeti tako da napredujete u svojem spasenju. Bog u vama stvara želju da činite ono što je njemu po volji i daje vam snagu za to. Činite sve bez prigovora i raspravljanja, da budete nedužni i čisti — Božja besprijekorna djeca usred zlih, izopačenih ljudi. Vi sjajite među njima poput zvijezda u svemiru. Vi im pružate poruku koja donosi život, da se na dan Kristovog dolaska ponosim vama, kad vidim da nisam uzalud trčao i da se nisam uzalud trudio. Pa čak i ako se moj život mora izliti kao žrtva za vašu vjeru, veselim se i dijelim svoju radost s vama. Isto tako i vi budite sretni i dijelite svoju radost sa mnom. Ako bude Božja volja, nadam se da ću vam uskoro poslati Timoteja kako bih se ohrabrio vijestima o vama. Nemam drugog istomišljenika koji iskreno brine za vas. Svi drugi traže samo svoju korist, a ne korist Isusa Krista. A vi znate da se on dokazao i da je radio sa mnom u širenju Radosne vijesti te mi služio kao što sin služi ocu. Zato se nadam da ću vam ga poslati čim saznam što će biti sa mnom. Vjerujem da ću, uz Gospodinovu pomoć, i sâm uskoro doći. Smatram potrebnim poslati vam Epafrodita, svoga brata, suradnika i suborca u vjeri, kojeg ste poslali da mi pomogne u potrebama, jer on čezne biti sa svima vama. Zabrinuo se jer ste čuli da se razbolio. Uistinu je bio bolestan, na rubu smrti, ali Bog mu je bio milostiv — i ne samo njemu nego i meni — kako se ne bih još više žalostio. Zato ga želim što prije poslati da se možete ponovo radovati kad ga vidite, a ja ću se prestati brinuti za vas. Primite ga, dakle, u Gospodinu, sa svom radošću, poštujući takve ljude. On je umalo umro u radu za Krista. Izložio se smrtnoj opasnosti kako bi nadopunio što je nedostajalo pomoći koju ste mi poslali.