Nehemija 2:1-9

Dvadesete godine vladavine kralja Artakserksa, u mjesecu Nisanu, kad su kralju donijeli vino, ja sam ga uzeo i dao mu ga. Budući da nikad prije nisam bio tužan pred njim, kralj me upitao: »Zašto izgledaš tužno, a nisi bolestan? Sigurno nosiš tugu u srcu.« Tada sam se jako uplašio. No rekao sam kralju: »Živio kralj zauvijek! Kako da ne budem tužan kad grad u kojem su pokopani moji preci leži opustošen i ruševan, a vrata mu je progutala vatra?« Tada me kralj upitao: »Što želiš da učinim?« Pomolio sam se Bogu neba pa odgovorio kralju: »Ako je kralju po volji i ako smatra da sam mu dobar sluga, neka me pošalje u Judu, u grad gdje su pokopani moji preci, da ga ponovo sagradim.« Tada me kralj, uz koga je sjedila kraljica, upitao: »Koliko će trajati tvoj put i kad ćeš se vratiti?« Budući da je kralju bilo drago da me pošalje, naznačio sam mu vrijeme. I još sam mu rekao: »Ako je kralju po volji, neka mi se daju pisma za upravitelje pokrajine preko rijeke Eufrat, da mi dopuste prolazak do Jude. Trebam i pismo za Asafa, čuvara kraljeve šume, kako bi mi dao drva da napravim grede za vrata na hramskoj tvrđavi, na gradskim zidinama i na kući u kojoj ću stanovati.« Kralj mi je dao što sam tražio jer mi je Bog bio naklonjen. Stoga, otišao sam upraviteljima pokrajine preko rijeke Eufrat i dao im kraljeva pisma, a kralj je sa mnom poslao vojne zapovjednike i konjanike.