Apostoli su se okupili oko Isusa i rekli mu sve što su činili i poučavali. Tada im je Isus rekao: »Pođite sa mnom na neko mirno mjesto i malo se odmorite!« To im je rekao zato što, zbog silnog mnoštva koje se ondje okupilo, Isus i njegovi učenici nisu stigli niti jesti. Zato su sami otišli lađicom na neko mirno mjesto, daleko od ljudi. No mnogi su ih vidjeli kako odlaze i odmah ih prepoznali. Iz svih su gradova požurili onamo po obali i stigli prije Isusa i učenika. Kad je Isus izašao iz lađice, ugledao je mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili poput ovaca bez pastira i počeo ih poučavati. Već je bilo kasno pa su učenici došli i rekli Isusu: »Ovo je samotno mjesto i već je kasno. Pošalji ljude na okolna imanja i u sela da kupe nešto za jelo.« On im je na to odgovorio: »Vi im dajte jesti.« »Što? Kako ćemo kupiti toliko kruha? Trebalo bi nam dvjesto srebrnjaka da nahranimo sve te ljude«, odvratili su oni. Isus im je rekao: »Koliko kruhova imate? Idite i provjerite!« Kad su izbrojili kruhove, rekli su: »Imamo pet kruhova i dvije ribe.« Isus im je rekao da posjednu ljude na travu po skupinama. Ljudi su sjeli u skupinama po stotinu i po pedeset. Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe te zahvalio, gledajući u nebo, a zatim je razlomio kruh i dao ga učenicima da posluže ljude. Isto je tako podijelio dvije ribe i dao svima da jedu. Svi su jeli i nasitili se. Kad su se ljudi najeli, Isusovi su učenici sakupili dvanaest košara punih preostaloga kruha i ribe. A bilo je ondje oko pet tisuća muškaraca i svi su se najeli. Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama. Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio. Uvečer je lađica bila nasred jezera, a Isus sâm na kopnu. Vidio je kako učenici teško veslaju jer je vjetar bio protivan. Negdje između tri i šest sati ujutro došao je k njima hodajući po vodi. Nastavio je hodati i umalo pretekao lađicu. Kad su ga učenici spazili kako hoda po jezeru, pomislili su da je duh i od straha su počeli vikati. On im se odmah obratio: »Ne bojte se, to sam ja!« Zatim se popeo k njima u lađicu, a vjetar se umirio. Učenici su bili zapanjeni. Nisu mogli vjerovati što se dogodilo. Vidjeli su čudo koje je Isus učinio s kruhom, ali zbog okorjelosti srca još uvijek nisu razumjeli što to znači.
Čitaj Marko 6
Podijeli
Usporedi sve verzije: Marko 6:30-52
Pohrani stihove, čitaj izvan mreže, gledaj nastavne isječke i još mnogo više!
Početna
Biblija
Planovi
Filmići