Marko 12:28-44

Neki je učitelj Zakona došao i čuo njihovu raspravu. Kad je vidio kako im je Isus dobro odgovorio, upitao ga je: »Koja je zapovijed najvažnija?« Isus je odgovorio: »Najvažnija je ova: ‘Čuj, o Izraele, Gospodin, tvoj Bog, jedini je Bog. Voli svoga Gospodina Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom.’ A druga je zapovijed: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga.’ Nema većih zapovijedi od ovih.« Učitelj Zakona mu je rekao: »Dobro si to rekao, učitelju. Imaš pravo kad kažeš da je samo jedan Bog i da nema drugoga osim njega. Voljeti njega svim srcem, svim razumom i svom snagom te voljeti bližnjega kao samoga sebe važnije je od svih davanja i žrtava.« Kad je Isus čuo kako je čovjek mudro odgovorio, rekao mu je: »Ti nisi daleko od Božjega kraljevstva.« Nakon toga, nitko ga se više nije usudio ništa pitati. Dok je poučavao u Hramu, Isus je upitao: »Kako učitelji Zakona mogu reći da je Krist Davidov potomak? David je sâm, na poticaj Svetog Duha, rekao: ‘Gospodin je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi s desne strane dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge.’ Ako ga sâm David naziva ‘Gospodinom’, kako mu onda Krist može biti potomak?« Mnoštvo ga je sa zadovoljstvom slušalo. Isus je nastavio poučavati: »Čuvajte se učitelja Zakona. Oni vole hodati uokolo u svojim dugim haljinama dok ih ljudi pozdravljaju na trgovima. Vole zauzimati najvažnija mjesta u sinagogama i na gozbama. Oni otimaju vlasništvo udovica i tobože mole duge molitve. Oni će biti strože suđeni.« Isus je sjeo pokraj hramske kutije za milostinju i promatrao kako ljudi u nju ubacuju novac. Mnogi su bogataši stavljali puno novca. Tada je došla siromašna udovica i ubacila dva bakrena novčića vrlo male vrijednosti. Isus je na to pozvao svoje učenike da se okupe i rekao im: »Govorim vam istinu. Ova je siromašna udovica dala više od svih drugih koji su stavljali novac u kutiju za milostinju. Svi su oni davali od svoga viška, ali ona je u svom siromaštvu dala sve što je imala, sve od čega je živjela.«