Dok su izlazili iz grada, naišli su na nekog čovjeka iz Cirene koji se zvao Šimun te su ga prisilili da nosi Isusov križ. Kad su došli do mjesta zvanoga Golgota, što znači Lubanja, dali su Isusu da pije vino pomiješano sa žuči. No kad ga je okusio, nije htio piti. Tada su ga razapeli i bacanjem kocke razdijelili njegovu odjeću među sobom. Zatim su ondje sjeli i čuvali ga. Iznad glave su mu stavili natpis na kojem je bila napisana njegova optužba: »Ovo je Isus, kralj Židova.« Zajedno s njim razapeli su i dvojicu razbojnika — jednoga s njegove desne strane, a drugoga s lijeve. Prolaznici su ga vrijeđali. Mahali su glavama i govorili: »Ti, koji si rekao da možeš srušiti Hram i za tri dana ponovo ga sagraditi, spasi samoga sebe! Ako si Božji Sin, siđi s križa!«
Slično su mu se rugali i svećenički poglavari, zajedno s učiteljima Zakona i starješinama. Govorili su: »Spasio je druge, ali ne može spasiti samog sebe. On je kralj Izraela pa neka sada siđe s križa i mi ćemo mu povjerovati. Uzda se u Boga, pa neka ga on spasi, ako želi. Ta sam je rekao: ‘Ja sam Božji Sin.’« Na isti su ga način vrijeđali i razbojnici koji su s njim bili razapeti.
Od podneva pa do tri sata po cijeloj je zemlji zavladala tama. Oko tri sata Isus je povikao jakim glasom: »Eli, Eli! Lema sabahthani?«, što znači: »Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?«
To su čuli neki koji su ondje stajali pa su rekli: »Zove Iliju.«
Jedan od njih odmah je otrčao, uzeo spužvu, natopio je octom te je stavio na štap i ponudio Isusu da pije. A ostali su govorili: »Stani da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.«
Isus je još jednom povikao jakim glasom, a potom je izdahnuo.
Istoga se trena zastor u Hramu razderao popola, od vrha do dna. Zemlja se potresla, a stijene su se raspucale. Grobovi su se otvorili i uskrsla su tijela mnogih umrlih Božjih ljudi. Nakon Isusovog uskrsnuća izašli su iz grobova i otišli u Sveti Grad te se pokazali mnogima.
Kad su časnik i oni koji su s njim čuvali Isusa vidjeli potres i ostale događaje, jako su se prestrašili i rekli: »Ovaj je zaista bio Božji Sin!«
Tamo su bile i mnoge žene koje su sve to izdaleka promatrale. Pratile su Isusa još iz Galileje i služile mu. Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva i Josipova te majka Zebedejevih sinova.
Kad se spustila večer, došao je neki bogati čovjek iz Arimateje po imenu Josip. I on je bio Isusov učenik. Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. Pilat je naredio da mu predaju tijelo. Josip je uzeo tijelo i zamotao ga u novo platno. Položio ga je u sasvim novu grobnicu koju je za sebe bio isklesao u stijeni. Zatim je ulaz zatvorio velikim kamenom i otišao. A Marija Magdalena i druga Marija sjedile su preko puta groba.
Sutradan, nakon Dana pripreme, otišli su svećenički poglavari i farizeji k Pilatu. Rekli su mu: »Gospodine, sjetili smo se da je onaj varalica još za života rekao: ‘Za tri dana ustat ću od mrtvih.’ Zato naredi da se grob dobro čuva sve do trećeg dana, da ne bi došli njegovi učenici i ukrali tijelo, pa onda rekli narodu: ‘Ustao je od mrtvih.’ Tako bi ta posljednja prevara bila gora od prve.«
A Pilat im je rekao: »Evo vam straže pa idite i osigurajte grob kako znate!« Oni su otišli i osigurali grob. Zapečatili su kamen i postavili stražu.