Luka 23:44-56

Bilo je oko podneva kad je tama prekrila svu zemlju do tri sata poslijepodne jer se sunce pomračilo. A zastor u Hramu razderao se popola. Isus je povikao iz svega glasa: »Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh.« Čim je to rekao, izdahnuo je. Kad je časnik vidio što se dogodilo, počeo je slaviti Boga i govoriti: »Ovaj je čovjek sigurno bio pravednik.« Kad su ljudi, koji su se okupili da promatraju taj prizor, vidjeli što se dogodilo, razišli su se udarajući se u prsa, a svi Isusovi bliski prijatelji, uključujući žene koje su ga pratile još iz Galileje, stajali su podalje i promatrali. Bio je tamo dobar i pošten čovjek po imenu Josip, član židovskoga Velikog vijeća. Bio je iz grada Arimateje i živio je u iščekivanju Božjega kraljevstva. On se nije slagao s odlukom i postupkom Velikog vijeća. Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. Skinuo je tijelo s križa i umotao ga u laneno platno pa ga položio u grob isklesan u stijeni, u koji nikada nitko nije bio položen. Bilo je to na dan pripreme i približavao se šabat, dan odmora. Žene, koje su došle s Isusom iz Galileje, pratile su Josipa. Vidjele su grob i kako Isusovo tijelo polažu u njega. Zatim su se vratile kući da pripreme mirisne trave i ulja za pomast tijela. Na šabat su mirovale, iz poslušnosti prema Zakonu.

Besplatni planovi za čitanje i nadahnuti sadržaji povezani s temom Luka 23:44-56