Tamo su bila i dvojica zločinaca koje su izveli da ih pogube zajedno s Isusom. Kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su Isusa i zločince zajedno s njim: jednoga s Isusove desne strane, a drugoga s lijeve. Tada je Isus rekao: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!« A oni su bacili kocku da bi podijelili njegovu odjeću među sobom. Narod je stajao i sve promatrao dok su njihovi glavari izrugivali Isusa i govorili: »Druge je spasio; neka sada spasi sâm sebe ako je zbilja Krist, Božji Izabranik!« Došli su i vojnici i rugali mu se. Davali su mu ocat i govorili: »Ako si židovski kralj, onda se spasi!« Iznad njega su postavili natpis: »Ovo je kralj židovski.« Jedan ga je od zločinaca, obješenih s njim, vrijeđao: »Nisi li ti Krist? Spasi i sebe i nas!« A drugi ga je prekorio i rekao: »Zar se ne bojiš Boga? Pa i ti si osuđen na istu kaznu! Ali naša je kazna pravedna, jer smo dobili što zaslužujemo, a ovaj čovjek nije učinio nikakvo zlo.« Zatim je dodao: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje Kraljevstvo!« Isus mu je rekao: »Govorim ti istinu: danas ćeš biti sa mnom u raju.« Bilo je oko podneva kad je tama prekrila svu zemlju do tri sata poslijepodne jer se sunce pomračilo. A zastor u Hramu razderao se popola. Isus je povikao iz svega glasa: »Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh.« Čim je to rekao, izdahnuo je. Kad je časnik vidio što se dogodilo, počeo je slaviti Boga i govoriti: »Ovaj je čovjek sigurno bio pravednik.«
Čitaj Luka 23
Podijeli
Usporedi sve verzije: Luka 23:32-47
Pohrani stihove, čitaj izvan mreže, gledaj nastavne isječke i još mnogo više!
Početna
Biblija
Planovi
Filmići