Luka 2:25-38

U Jeruzalemu je bio pravedan čovjek po imenu Šimun, koji je istinski štovao Boga i iščekivao dan kada će Bog utješiti izraelski narod. Sveti je Duh bio s njim i otkrio mu da neće umrijeti prije nego što vidi Krista kojeg će poslati Gospodin. Pod vodstvom Duha, Šimun je došao u Hram. Kad su Josip i Marija unijeli maloga Isusa da izvrše ono što je propisano Zakonom, on ga je uzeo na ruke, zahvalio Bogu i rekao: »Gospodine, otpusti sad u miru svoga slugu kao što si obećao! Jer, moje su oči vidjele spasenje koje si pripremio pred licem svih naroda. On će biti svjetlo ostalim narodima i proslaviti tvoj narod Izrael.« A Isusovi su roditelji bili zadivljeni onim što je rečeno o njemu. Šimun ih je zatim blagoslovio i rekao Mariji, Isusovoj majci: »Zbog ovoga će djeteta mnogi Izraelci pasti, a mnogi će se uzdignuti. On je određen da bude Božji znak, ali mnogi će ga odbaciti. Tako će izaći na vidjelo skrivene misli mnogih, a tebi će mač probosti dušu.« Tamo se nalazila i proročica po imenu Ana. Njezin je otac bio Fanuel, a potjecala je iz Ašerovog plemena. Bila je vrlo stara. Sedam je godina bila u braku, a nakon toga je živjela kao udovica do osamdeset i četvrte godine života. Nije napuštala Hram te je posteći i moleći danonoćno služila Bogu. U taj je tren prišla Josipu i Mariji s djetetom i, zahvalivši Bogu, počela govoriti o djetetu svima koji su iščekivali da Bog otkupi Jeruzalem.