Luka 2:1-52

U to je vrijeme car August izdao naredbu da se u čitavom Rimskom Carstvu provede popis stanovništva. Bio je to prvi takav popis i provodio se u vrijeme kad je Kvirinije bio upravitelj Sirije. Svatko je išao u svoj grad da bi ondje bio upisan. S obzirom na to da je potjecao iz Davidovog roda, Josip je iz Nazareta, u Galileji, krenuo u Judeju, u Davidov grad Betlehem. Krenuo je zajedno s Marijom, svojom zaručnicom koja je bila trudna. Tijekom njihovog boravka u Betlehemu, Mariji se približilo vrijeme porođaja pa je rodila sina, svoga prvorođenca. Budući da za njih nije bilo mjesta u prenoćištu, Marija je povila dijete u plahtice i položila ga u jasle. U tom su se kraju zatekli i neki pastiri koji su noću čuvali svoja stada na pašnjacima. Ukazao im se Gospodinov anđeo, a Gospodinova je slava zasjala oko njih pa ih je obuzeo strah. Anđeo im je rekao: »Ne bojte se, donosim vam dobru vijest koja će svim ljudima donijeti veliku radost. Danas vam se u Davidovom gradu rodio Spasitelj. On je Mesija, Gospodar. Evo kako ćete ga prepoznati: pronaći ćete dijete povijeno u plahtice kako leži u jaslama.« Odjednom se uz anđela pojavila i velika nebeska vojska. Slavili su Boga riječima: »Neka je slava Bogu na Nebu, a na Zemlji mir ljudima koji su mu po volji.« Nakon što su anđeli otišli i vratili se na Nebo, pastiri su počeli govoriti jedan drugome: »Pođimo u Betlehem da vidimo to što nam je Gospodin objavio da se dogodilo!« Požurili su u grad i pronašli Mariju i Josipa s djetetom koje je ležalo u jaslama. Kad su pastiri ugledali dijete, ispričali su što im je bilo rečeno o njemu. Svi su ostali zapanjeni onim što su čuli od pastira. Marija je čuvala u sebi sve što je čula i razmišljala o tome u svom srcu. Pastiri su se vratili k stadima, veličali su i slavili Boga za sve što su čuli i vidjeli jer se dogodilo upravo onako kako im je bio rekao anđeo. Kad je osmoga dana nakon dječakovog rođenja nastupilo vrijeme da ga obrežu, dali su mu ime Isus, kako ga je bio nazvao anđeo još prije začeća. Došlo je vrijeme da Josip i Marija pristupe obredu čišćenja u skladu s Mojsijevim zakonom. Sa sobom su u Jeruzalem poveli Isusa, da ga prinesu pred Gospodina. Jer, u Gospodinovom Zakonu piše: »Svako prvorođeno muško dijete mora biti posvećeno Gospodinu.« Išli su prinijeti i žrtvu, onako kako Gospodinov Zakon kaže: »Prinesite dvije golubice ili dva mlada goluba.« U Jeruzalemu je bio pravedan čovjek po imenu Šimun, koji je istinski štovao Boga i iščekivao dan kada će Bog utješiti izraelski narod. Sveti je Duh bio s njim i otkrio mu da neće umrijeti prije nego što vidi Krista kojeg će poslati Gospodin. Pod vodstvom Duha, Šimun je došao u Hram. Kad su Josip i Marija unijeli maloga Isusa da izvrše ono što je propisano Zakonom, on ga je uzeo na ruke, zahvalio Bogu i rekao: »Gospodine, otpusti sad u miru svoga slugu kao što si obećao! Jer, moje su oči vidjele spasenje koje si pripremio pred licem svih naroda. On će biti svjetlo ostalim narodima i proslaviti tvoj narod Izrael.« A Isusovi su roditelji bili zadivljeni onim što je rečeno o njemu. Šimun ih je zatim blagoslovio i rekao Mariji, Isusovoj majci: »Zbog ovoga će djeteta mnogi Izraelci pasti, a mnogi će se uzdignuti. On je određen da bude Božji znak, ali mnogi će ga odbaciti. Tako će izaći na vidjelo skrivene misli mnogih, a tebi će mač probosti dušu.« Tamo se nalazila i proročica po imenu Ana. Njezin je otac bio Fanuel, a potjecala je iz Ašerovog plemena. Bila je vrlo stara. Sedam je godina bila u braku, a nakon toga je živjela kao udovica do osamdeset i četvrte godine života. Nije napuštala Hram te je posteći i moleći danonoćno služila Bogu. U taj je tren prišla Josipu i Mariji s djetetom i, zahvalivši Bogu, počela govoriti o djetetu svima koji su iščekivali da Bog otkupi Jeruzalem. Nakon što su obavili sve što je propisano Gospodinovim Zakonom, Josip i Marija su se vratili u Galileju, u Nazaret, grad u kojem su živjeli. A dijete je raslo i jačalo; punilo se mudrošću, a Božja je milost bila na njemu. Svake su godine za blagdan Pashe Isusovi roditelji odlazili u Jeruzalem. Kad je Isusu bilo dvanaest godina, uputili su se, kao i uvijek, na proslavu blagdana. Nakon što je blagdan završio, Marija i Josip krenuli su kući. Dječak Isus ostao je u Jeruzalemu, a njegovi roditelji to nisu znali. Pretpostavljali su da je u njihovoj grupi. Nakon dana hoda, počeli su ga tražiti među rođacima i prijateljima. Kad ga nisu našli, vratili su se u Jeruzalem da ga ondje potraže. Nakon tri dana pronašli su ga u Hramu; sjedio je s vjerskim učiteljima, slušao ih i postavljao im pitanja. Svi koji su ga slušali divili su se njegovim odgovorima i pameti. Kad su ga Josip i Marija ugledali, zapanjili su se, a majka mu je rekla: »Sine, zašto si nam to učinio? Tvoj otac i ja vrlo smo se brinuli tražeći te.« A Isus im je odgovorio: »Zašto ste me tražili? Zar ne znate da ja moram biti u domu svoga Oca?« No oni nisu razumjeli što im je htio reći. Isus se vratio s njima u Nazaret te im je bio poslušan. A njegova je majka i dalje razmišljala o svemu tome. Isus je rastao, postajao sve mudriji i uživao naklonost i Boga i ljudi.