Luka 1:26-56

Elizabeta je bila u šestome mjesecu trudnoće kad je Bog poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret, k djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz Davidovog roda. Djevojka se zvala Marija. Gabriel joj je rekao: »Pozdravljam te, milošću obdarena! Gospodin je s tobom.« Nju su ove riječi uznemirile i pitala se što bi trebao značiti taj pozdrav. Anđeo joj je rekao: »Ne boj se, Marijo, jer si stekla Božju naklonost. Znaj, zatrudnjet ćeš i roditi sina kojeg ćeš nazvati Isus. On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega Boga. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida. On će zauvijek vladati Jakovljevom kućom i njegovo će Kraljevstvo trajati vječno.« Na to je Marija rekla anđelu: »Kako je to moguće? Pa ja sam još djevica!« Anđeo joj je odgovorio: »Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega prekrit će te. I zato će se sveto dijete, koje ćeš roditi, zvati Božjim Sinom. Ali čuj i ovo: tvoja rođakinja Elizabeta u svojoj odmakloj dobi također nosi sina. Ona ista žena, za koju su govorili da ne može imati djece, već je u šestome mjesecu trudnoće! Bogu ništa nije nemoguće.« Marija je rekla: »Gospodinova sam sluškinja, neka sa mnom bude tako kao što si rekao.« I anđeo je otišao od nje. Odmah nakon toga Marija se spremila i žurno krenula u mjesto u brdovitom kraju Judeje. Ušla je u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu. Kad je Elizabeta začula Marijin pozdrav, dijete je u njoj poskočilo, a Elizabeta se ispunila Svetim Duhom. Na sav je glas uskliknula: »Ti si najblagoslovljenija od svih žena! I dijete koje ćeš roditi je blagoslovljeno! Čime sam zaslužila tu čast da majka mojega Gospodina dolazi k meni? Jer, čim sam začula tvoj pozdrav, dijete u mojoj utrobi poskočilo je od radosti. Blagoslovljena si jer si vjerovala da će se obistiniti ono što je rekao Bog.« Na to je Marija rekla: »Moja duša slavi Gospodina i moj duh se raduje u Bogu, mome Spasitelju, jer je pokazao brigu za svoju poniznu sluškinju. Da, od sada će me svi naraštaji zvati blagoslovljenom jer je Svemoćni učinio za mene velike stvari. Sveto je ime njegovo. Iz pokoljenja u pokoljenje iskazuje milost onima koji ga se boje. Svojom je rukom učinio silna djela: raspršio je one koji su u svom srcu oholi i umišljeni. Vladare je svrgnuo s njihovih prijestolja, a ponizne je uzvisio. Gladne je obasuo svakovrsnim dobrima, a bogataše poslao od sebe praznih ruku. Pomogao je svom slugi, Izraelu, sjetio se svoga milosrđa, kao što je zauvijek obećao našim precima, Abrahamu i njegovim potomcima.« Marija je ostala kod Elizabete oko tri mjeseca, a zatim se vratila kući.