Job 1:1-22

U zemlji Us živio je čovjek po imenu Job. Bio je besprijekoran i pošten. Poštovao je Boga i klonio se zla. Imao je sedmoricu sinova i tri kćeri. Posjedovao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, tisuću volova, pet stotina magarica i mnogo slugu. Od svih ljudi na istoku, on je bio najbogatiji. Njegovi su sinovi imali običaj naizmjenično priređivati gozbe, svaki u svojoj kući, a pozivali su i svoje tri sestre, da s njima jedu i piju. Nakon tih gozbi, Job bi poslao po svoju djecu i za njih izvršio obred očišćenja. Ustajao bi rano ujutro i za svakog prinosio žrtve paljenice. Mislio je: »Možda su moji sinovi sagriješili i u svome srcu prokleli Boga.« Job je uvijek tako činio. Jednog su dana nebeska bića došla pred BOGA, a s njima i Napadač. »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača. »Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.« »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla.« »Zar Job poštuje Boga bez razloga?« odvratio je Napadač BOGU. »Nisi li uvijek štitio njega, njegove ukućane i sve što je njegovo? Blagoslovio si sve što radi pa mu se i stoka razmnožila po zemlji. No, ako odlučiš uništiti sve što ima, proklet će te u lice.« »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Sve što ima u tvojoj je vlasti. No njemu nemoj nauditi.« Nato je Napadač otišao od BOGA. Jednoga su dana Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. Jobu je došao glasnik i rekao: »Dok su volovi orali, a magarice pasle pored njih, zgrabili su ih Sabejci i oteli. Sluge su poubijali mačevima, jedino sam ja pobjegao da ti to javim!« Dok je prvi glasnik još govorio, stigao je drugi i rekao: »Munja je udarila s neba i spalila ovce i sluge. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!« Dok je on još govorio, stigao je treći glasnik i rekao: »Tri odreda Kaldejaca navalila su na deve. Njih su oteli, a sluge poubijali mačevima. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!« Dok je on još govorio, stigao je četvrti glasnik i rekao: »Tvoji su se sinovi i kćeri gostili i pili vino u kući najstarijeg brata. Tada se iz pustinje podigao silan vjetar i udario na sva četiri ugla kuće. Kuća se na njih srušila i svi su poginuli. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!« Tada je Job ustao, razderao svoju odjeću i obrijao glavu. Potom se pružio na zemlju, poklonio se Bogu i rekao: »Gol sam izašao iz majčine utrobe, gol ću i umrijeti. BOG je dao, BOG je i uzeo. Neka je blagoslovljeno BOŽJE ime.« Ni nakon svega toga Job nije sagriješio i nije optužio Boga ni za kakvo zlo.