Ivan 11:28-44

Nakon što je to rekla, Marta je otišla po svoju sestru Mariju i potiho joj rekla: »Učitelj je ovdje i zove te!« Kad je Marija to čula, brzo je ustala i otišla k njemu. Isus još nije bio ušao u selo, nego se nalazio na mjestu gdje ga je susrela Marta. Židovi, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidjeli su kako hitro ustaje i izlazi. Pomislili su kako ide na grob da ondje plače i pošli su za njom. Marija je otišla na mjesto gdje se nalazio Isus. Kad ga je spazila, bacila mu se pred noge i rekla: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro!« Kad je Isus vidio i nju i Židove, koji su došli s njom, kako plaču, duboko se potresao u duhu i upitao: »Kamo ste ga položili?« »Dođi i vidi, Gospodine«, odvratili su mu. A Isus je zaplakao. »Gledajte kako ga je volio«, govorili su Židovi. »Otvorio je oči slijepcu«, govorili su neki. »Zar nije mogao učiniti nešto da spriječi Lazarovu smrt?« Isus se ponovo duboko potresao. Isus je došao do groba u kojem je bio Lazar. To je zapravo bila spilja, a na ulazu u nju bio je navaljen veliki kamen. »Uklonite kamen!« zapovjedio je Isus. »Gospodine, sigurno već zaudara«, rekla je Marta, pokojnikova sestra. »Pokopan je prije četiri dana!« »Nisam li ti rekao«, odvratio joj je Isus, »da ćeš vidjeti Božje veličanstvo ako budeš vjerovala?« Tada su odmaknuli kamen. Isus je pogledao prema nebu i rekao: »Hvala ti, Oče, što si me čuo. Znam da me ti uvijek uslišavaš. Rekao sam to zbog ovih koji me okružuju. Ja želim da oni povjeruju da si me ti poslao.« Kada je to izgovorio, glasno je povikao: »Lazare, izađi!« I mrtvac je izašao. Ruke i noge bile su mu omotane lanenim zavojima, a lice prekriveno lanenim platnom. Isus im je rekao: »Razvežite ga i pustite da ide!«