Neki je čovjek po imenu Lazar bio bolestan. Bio je iz Betanije, mjesta u kojem su živjele Marija i njezina sestra Marta. Marija je žena koja je kasnije pomazala Gospodinove noge skupocjenim uljem i potom ih osušila svojom kosom. Bolesni Lazar bio joj je brat. Sestre su poslale poruku Isusu: »Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj bolestan.« Kad je Isus to čuo, rekao je: »Ta bolest neće donijeti smrt, već slavu Bogu — da se proslavi Božji Sin.« Isus je volio Martu, njezinu sestru i Lazara. Kad je čuo da je Lazar bolestan, ostao je još dva dana ondje gdje se nalazio. Tada je rekao svojim učenicima: »Hajdemo ponovo u Judeju!« »Učitelju«, odgovorili su mu oni, »Židovi su te još nedavno ondje htjeli kamenovati, a ti opet ideš onamo!« Isus je odvratio: »Zar dnevna svjetlost ne traje dvanaest sati? Tko hoda danju, ne posrće jer ima svjetlo ovoga svijeta. A tko hoda noću, posrće jer nema svjetla da mu osvijetli put.« Tako im je rekao i potom nastavio: »Naš je prijatelj Lazar zaspao, a ja ga idem probuditi.« »Gospodine«, odgovorili su mu učenici, »ako spava, ozdravit će.« Isus je pritom mislio na Lazarovu smrt, a učenici su razumjeli da govori kako Lazar stvarno spava. Tada im je Isus otvoreno rekao: »Lazar je umro.
Čitaj Ivan 11
Podijeli
Usporedi sve verzije: Ivan 11:1-14
Pohrani stihove, čitaj izvan mreže, gledaj nastavne isječke i još mnogo više!
Početna
Biblija
Planovi
Filmići