Jakovljeva 3:1-12

Braćo moja i sestre, nemojte da mnogi od vas budu učitelji. Vi znate da će se nama učiteljima suditi mnogo strože. Svi mi u mnogočemu griješimo. Ako tko ne griješi u govoru, savršen je čovjek. Takav čovjek može obuzdati i čitavo svoje tijelo. Kada konjima stavimo uzde u usta da nam se pokoravaju, možemo upravljati čitavim njihovim tijelom. Ili pogledajte, na primjer, jedrenjake! Premda su veliki i pokreću ih jaki vjetrovi, njima upravlja malo kormilo i idu kamo želi kormilar. Isto je tako i s našim jezikom. On je samo malen dio tijela, ali se može ponositi velikim stvarima. Pomislite samo kako mala vatra može zapaliti golemu šumu. Da, jezik je vatra! On je svijet zla među udovima i kvari čitavo naše tijelo. Može zapaliti čitav naš život vatrom koja dolazi iz pakla. Čovjek može ukrotiti i ukrotio je sve vrste zvijeri, ptica, gmazova i morskih bića. Ali nitko ne može ukrotiti jezik. On je nepokorno zlo, puno smrtonosnog otrova. Njime slavimo svoga Gospodina i Oca, ali njime i proklinjemo ljude koji su stvoreni na Božju sliku. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Braćo moja i sestre, to se ne smije događati! Ne može isti izvor davati i pitku i slanu vodu. Braćo moja i sestre, na smokvi ne rađaju masline niti na trsu smokve. Tako ni iz slanoga izvora ne izvire pitka voda.