Izaija 5:1-7

Sada ću pjevati svom prijatelju. Ovo je pjesma o ljubavi i o njegovom vinogradu: Moj je prijatelj imao vinograd na padini rodnoga brijega. Okopao ga je i iskrčio kamenje pa posadio najbolju lozu. Sagradio je stražarnicu usred njega i napravio tijesak za grožđe. Nadao se da će plodovi biti sočni, ali svi su grozdovi bili truli. Moj je prijatelj rekao: »Stanovnici Jeruzalema i Jude, presudite između mene i moga vinograda. Što sam još mogao učiniti za svoj vinograd, a da to nisam napravio? Nadao sam se dobrom grožđu, zašto su grozdovi truli? Sad ću vam reći što ću napraviti s vinogradom: uklonit ću mu zaštitnu živicu i bit će opustošen. Razvalit ću zid oko njega i bit će pregažen. U pustoš ću ga pretvoriti, neobrezanu i neokopanu; u njemu će rasti drač i trnje, a oblacima ću zapovjediti da ga ne zalijevaju kišom.« Vinograd je svemogućeg BOGA Izraelov narod. Loza, biljka koju toliko voli, narod je Jude.