Izaija 1:11-18

»Što meni znači gomila vaših žrtava?« govori BOG. »Dosta mi je ovnovskih paljenica i loja utovljenih životinja. Nije mi mila krv junaca, janjaca i jarića. Kad dolazite pred mene, tko to traži od vas? Nemojte više da vaše životinje gaze moja hramska dvorišta. Ne donosite više bezvrijedne darove, gadi mi se vaš tamjan. Mladi mjeseci, šabati i okupljanja — ne podnosim vaše skupove jer činite nepravdu. Mrzim vaše mlade mjesece i blagdane. Postali su teret koji mi je dojadilo nositi. Kad raširite ruke u molitvi, sakrit ću od vas svoje oči. I da me obaspete molitvama, ne bih vas slušao. Ruke su vam ogrezle u krvi. Operite se i očistite! Maknite mi svoja zlodjela s očiju. Prestanite činiti zlo i naučite činiti dobro. Pravdu tražite, potlačene izbavljajte, siročad branite, za udovicu se zauzimajte.« »Idemo se raspraviti«, govori BOG. »Premda su vam grijesi tamni kao grimiz, mogu se očistiti. Možete biti poput čiste vune, bijeli kao snijeg.