Hebrejima 6:10-19

Uistinu, Bog nije nepravedan pa da zaboravi vaša prošla i sadašnja djela i ljubav koju ste pokazali prema njemu pomažući onima koji su njegovi. No mi želimo da svatko od vas pokaže istu revnost do samoga kraja, kako biste doživjeli ispunjenje nade. Ne želimo da postanete lijeni, već, naprotiv, da oponašate one koji vjerom i strpljivošću primaju Božja obećanja. Bog je dao Abrahamu obećanje. Budući da nije postojalo ništa uzvišenije od njega samoga čime bi mogao prisegnuti, Bog je prisegnuo samim sobom. Rekao je: »Doista ću te obilno blagosloviti i dati ti brojno potomstvo.« I tako je Abraham, strpljivo čekajući, dobio što mu je obećao Bog. Ljudi uvijek prisežu nečim uzvišenijim od sebe da bi potvrdili svoj iskaz i time se rješava rasprava. Bog je želio nasljednicima obećanja jasno pokazati nepromjenjivost svoje namjere. Zato je prisegom zajamčio ispunjenje obećanja. Bog je dao i obećanje i prisegu. To dvoje ne može se mijenjati i Bog ne može lagati. Stoga, mi, koji u Bogu nalazimo sigurnost, imamo veliko ohrabrenje da se čvrsto držimo nade koju nam daje Bog. Ta je nada sidro našoj duši jer je čvrsta i pouzdana. Ona prodire iza zastora, u Svetinju nad svetinjama.