Hebrejima 11:1-13

Vjera je sigurnost u ono čemu se nadamo i dokaz za ono što ne vidimo. Upravo zato što su imali takvu vjeru, Bog je pohvalio neke koji su živjeli u ranijim vremenima. Vjerom shvaćamo da je Bog stvorio svemir svojom zapovijedi. Dakle, sve što je vidljivo, stvoreno je iz nevidljivoga. Kain i Abel prinijeli su Bogu žrtvu. No Abelova je žrtva bila bolja jer ju je prinio s vjerom. Zbog vjere je nazvan pravednim i Bog je prihvatio njegove darove. Iako je Abel mrtav, još uvijek govori kroz svoju vjeru. Henok je prenesen u Nebo. On nije umro. Nisu ga mogli pronaći jer ga je Bog uzeo sebi. Bog je bio zadovoljan Henokom prije nego što ga je uzeo jer je imao vjere. Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu. Jer, tko želi pristupiti Bogu, mora vjerovati da On postoji i da nagrađuje one koji ga traže. Noa je bio upozoren na ono što još nije mogao vidjeti. Ali Noa je vjerovao Bogu. S ozbiljnošću i poštovanjem shvatio je upozorenje i sagradio arku da spasi svoju obitelj. Tako je svijet bio osuđen, a Noa opravdan po vjeri. Bog je pozvao Abrahama da krene u zemlju koju mu je obećao. Abraham je povjerovao Bogu, poslušao je njegov poziv i krenuo na put iako nije znao kamo ide. Abraham je vjerom živio u obećanoj zemlji kao došljak u tuđini. Živio je pod šatorima, kao i Izak i Jakov, kojima je Bog dao isto obećanje. Činio je tako jer je očekivao grad koji će biti sagrađen na trajnim temeljima. Čekao je grad prema Božjoj zamisli; grad kojemu je graditelj Bog. Zbog vjere koju je Abraham imao u Boga, začeto je dijete sa Sarom iako je ona bila neplodna, a i on sâm već vrlo star. Abraham je vjerovao da će Bog ispuniti svoje obećanje. Tako su od toga jednog čovjeka, koji je već bio na pragu smrti, rođeni bezbrojni potomci, brojni poput zvijezda na nebu i pijeska na obali. Svi su ti ljudi do svoje smrti živjeli u vjeri. Nisu primili ono što je Bog obećao svom narodu, ali su to vidjeli izdaleka i radovali se. I priznavali su sasvim otvoreno da su ovdje, na Zemlji, samo putnici i prolaznici.