Hebrejima 10:1-18

Zakon nam daje tek sjenu budućih dobara, on je samo odraz stvarnosti. Zato nije moguće istim žrtvama, što se neprestano iz godine u godinu prinose, učiniti savršenima one koji pristupaju Bogu. Da ih je Zakon mogao učiniti savršenima, tada se više ne bi prinosile žrtve. Božji bi štovatelji bili očišćeni jednom zauvijek i ne bi više osjećali krivnju za svoje grijehe. Naprotiv, tim se žrtvama svake godine obnavlja sjećanje na grijehe. Krv bikova i jaraca ne može izbrisati grijehe. Zato je Krist, kada je došao na svijet, rekao: »Nisi želio žrtve i prinose, nego si za mene pripremio tijelo. Nisi bio zadovoljan žrtvama paljenicama ni prinosima za očišćenje grijeha. Tada sam rekao: ‘Evo me!’ Kao što piše o meni u Svetom pismu, došao sam izvršiti tvoju volju, Bože.« Prvo je rekao: »Ti ne želiš životinjske žrtve ni prinose, nisu ti po volji žrtve paljenice ni prinosi za grijeh«, premda je Zakon zahtijevao da se one prinose. Zatim je rekao: »Evo me! Došao sam izvršiti tvoju volju.« Time Bog ukida prvo prinošenje žrtava da bi uspostavio drugo. Isus Krist je bio poslušan Božjoj volji: prinio je svoje tijelo kao žrtvu jednom zauvijek i tako nas učinio svetima. Svaki svećenik svakodnevno obavlja svoju službu Bogu. Prinosi uvijek iznova iste žrtve, ali one nikada ne mogu ukloniti grijehe. Krist je, naprotiv, prinio samo jednu jedinu žrtvu za grijehe svih vremena. Tada je sjeo Bogu s desne strane i sada čeka da njegovi neprijatelji budu podloženi njegovoj vlasti. On je jednom jedinom žrtvom učinio zauvijek savršenima sve koje posvećuje. O tome nam svjedoči i Sveti Duh koji prvo kaže: »Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima nakon tog vremena, kaže Gospodin. Stavit ću svoje zakone u njihova srca i upisati ih u njihove umove. Više se neću sjećati njihovih grijeha niti njihovih zlih djela.« Budući da su svi grijesi oprošteni, žrtve za grijehe više nisu potrebne.