»Josip je plodna vinova loza,
plodan trs pokraj izvora,
čije se mladice penju preko zida.
Žestoko su ga napadali neprijatelji,
strijele odapinjali, pa ga gonili,
a on je postojano ciljao lûkom
i ruke su mu ojačale.
Zbog Silnog Boga Jakovljevog,
zbog Pastira, Stijene Izraelove,
zbog Boga tvog oca, koji ti pomaže,
zbog Svemoćnog, koji te blagoslivlja,
blagoslovima s nebesa odozgo,
blagoslovima iz dubina odozdo,
blagoslovima dojke i utrobe.
Ja, tvoj otac, uživao sam veće blagoslove,
od blagoslova koji dolaze s vječnih gora,
i od obilja s vječnih bregova.
Neka se ti blagoslovi spuste na Josipa,
među svojom braćom izabranoga.«
»Benjamin je vuk grabežljivac,
ujutro plijen proždire,
a uvečer dijeli ostatke.«
Sinovi su to od kojih je nastalo dvanaest Izraelovih plemena i oproštajne riječi njihovog oca. Svakom je izgovorio prikladnu poruku.
Zatim im Jakov naredi: »Uskoro ću umrijeti i pridružiti se precima. Sahranite me s mojim očevima u spilji na polju Hetita Efrona. To je spilja na polju Makpeli, kod Mamre u Kanaanu, polju koje je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranu. Ondje su sahranjeni Abraham i njegova žena Sara, ondje su sahranjeni Izak i njegova žena Rebeka, a ondje sam i ja sahranio Leu. Polje i spilja, koja se nalazi na njemu, kupljeni su od Hetita.« Kad je Jakov završio s nalogom, legao je natrag na krevet, izdahnuo i pridružio se svojim precima.