Postanak 28:1-22

Tada je Izak pozvao Jakova, pozdravio ga blagoslovom pa mu zapovjedio: »Nemoj se oženiti Kanaankom! Smjesta idi u Mezopotamiju, u dom Betuela, oca tvoje majke. Tamo je njezin brat Laban pa si za ženu izaberi jednu od njegovih kćeri. Neka te Bog Svemoćni blagoslovi, neka te učini plodnim i mnogobrojnim, da od tebe postane mnoštvo naroda. Neka tebi i tvojim potomcima da Abrahamov blagoslov, da zaposjedneš zemlju u kojoj sad boraviš kao stranac — zemlju koju je Bog dao Abrahamu.« Tako je Izak otpremio Jakova te je on otišao u Mezopotamiju k Labanu, sinu Aramejca Betuela i bratu Jakovljeve i Ezavljeve majke Rebeke. Ezav je saznao da je Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju da ondje sebi nađe ženu jer mu je zapovjedio: »Nemoj se oženiti Kanaankom!« Također je saznao da je Jakov poslušao oca i majku i otišao u Mezopotamiju. Tako je Ezav shvatio koliko su Kanaanke mrske njegovom ocu Izaku. Stoga je otišao Išmaelu i, pored dvije žene koje je već imao, uzeo za ženu Mahalatu. Ona je bila kći Abrahamovog sina Išmaela i Nebajotova sestra. Jakov je otišao iz Beer Šebe i zaputio se u Haran. Stigao je do jednog mjesta i odlučio prenoćiti jer je sunce već zašlo. Uzeo je jedan od kamenova koji su bili na tome mjestu, stavio ga pod glavu i legao na spavanje. U snu je vidio stubište kako stoji na zemlji, a vrhom dopire do neba. Božji su se anđeli po stepenicama uspinjali i silazili. Pokraj njega je stajao BOG i govorio: »Ja sam BOG tvog praoca Abrahama i tvog oca Izaka. Tebi i tvojim potomcima dat ću zemlju na kojoj ležiš. Tvojih potomaka bit će kao praha na zemlji i proširit će se na zapad, istok, sjever i jug. Preko tebe i tvog potomstva bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji. Znaj da sam s tobom i da te čuvam kamo god išao. Vratit ću te u ovu zemlju. Neću te ostaviti dok ne ispunim što sam ti obećao.« Kad se Jakov probudio iz sna, rekao je: »Zaista je BOG na ovome mjestu, a ja to nisam znao!« Uplašio se i rekao: »Kako je strašno ovo mjesto! Ovo je zaista Božja kuća! Ovo su vrata neba!« Rano ujutro Jakov je ustao, uzeo kamen, koji je bio stavio pod glavu, pa ga uspravio kao znak i na njega izlio ulje. To je mjesto nazvao Betel, a prije toga se obližnji grad zvao Luz. Zatim se Jakov zavjetovao ovim riječima: »Ako Bog bude sa mnom, ako me bude čuvao na mome putu, ako mi bude davao kruha za jelo i odjeće za nositi te se živ i zdrav vratim kući svoga oca, onda će BOG biti moj Bog. A ovaj kamen, koji sam uspravio, bit će znak da je ovo mjesto za štovanje Boga. Od svega što mi budeš davao, Bože, tebi ću davati desetinu.«