Postanak 2:7-25

BOG je oblikovao čovjeka od zemlje iz tla. U nosnice mu je udahnuo dah života i on je postao živo biće. Zatim je BOG zasadio vrt u Edenu, na istoku. Ondje je smjestio čovjeka kojeg je oblikovao. BOG je učinio da iz zemlje izraste svakovrsno drveće, lijepog izgleda i ukusnih plodova. A nasred vrta bilo je stablo čiji plodovi ljudima daju život, i stablo čiji plodovi ljudima daju sposobnost raspoznavanja dobra i zla. Iz Edena je tekla rijeka i navodnjavala vrt, a odande se razdvajala na četiri rijeke. Prva se zove Pišon i teče po čitavoj zemlji Havili. U toj zemlji ima zlata i to zlato je čisto. A ima i mirisnih smola i kamena oniksa. Druga rijeka zove se Gihon i teče po čitavoj zemlji Kuš. Treća rijeka zove se Tigris i teče istočno od Asirije. Četvrta je rijeka Eufrat. BOG je uzeo čovjeka i stavio ga u Edenski vrt, da ga obrađuje i održava. BOG je zapovjedio čovjeku: »Slobodno jedi sa svakog stabla u vrtu, ali nemoj jesti plodove sa stabla spoznaje dobra i zla! Ako ih pojedeš, sigurno ćeš umrijeti.« Zatim je BOG rekao: »Čovjeku nije dobro da bude sâm. Načinit ću mu prikladnu družicu.« Tada je BOG od zemlje oblikovao sve životinje i ptice pa ih doveo pred čovjeka, da vidi kako će ih nazvati. I kako god je čovjek nazvao neko živo biće — tako mu je bilo ime. Čovjek je dao ime svakoj vrsti pitomih životinja, ptica i divljih životinja. No čovjeku se nije našla prikladna družica. Zato je BOG učinio da čovjek padne u dubok san. Zatim mu je, dok je spavao, izvadio jedno rebro i to mjesto zatvorio mesom. Od rebra, što mu ga je uzeo, BOG je načinio ženu i doveo je pred čovjeka. Čovjek je rekao: »Evo, napokon, kosti od mojih kostiju i tijelo od mog tijela. Neka se zove žena, jer iz muškarca je uzeta.« Zato čovjek ostavlja oca i majku, i združuje se sa svojom ženom te oni postaju jedno. A oboje su bili goli, i čovjek i njegova žena, i nije ih bilo sram.