Ezra 8:1-36

Ovo su glavari obitelji i drugi koji su sa mnom otišli iz Babilona za vladavine kralja Artakserksa: od Pinhasovih potomaka — Geršom; od Itamarovih potomaka — Daniel; od Davidovih potomaka — Hatuš; od Šekanijinih potomaka — Paroševi potomci, Zaharija i još 150 muškaraca; od Pahat Moabovih potomaka — Elioenaj, Zerahijin sin, i s njim 200 muškaraca; od Zatuovih potomaka — Šekanija, Jahazielov sin, i s njim 300 muškaraca; od Adinovih potomaka — Ebed, Jonatanov sin, i s njim 50 muškaraca; od Elamovih potomaka — Izaija, Atalijin sin, i s njim 70 muškaraca; od Šefatijinih potomaka — Zebadija, Mihaelov sin, i s njim 80 muškaraca; od Joabovih potomaka: Obadija, Jehielov sin, i s njim 218 muškaraca; od Banijevih potomaka — Šelomit, Josifijin sin, i s njim 160 muškaraca; od Bebajevih potomaka — Zaharija, Bebajev sin, i s njim 28 muškaraca; od Azgadovih potomaka — Johanan, Hakatanov sin, i s njim 110 muškaraca; od Adonikamovih potomaka, koji su došli kasnije — Elifelet, Jeiel i Šemaja, i s njima 60 muškaraca; od Bigvajevih potomaka — Utaj i Zakur i s njima 70 muškaraca. Ja, Ezra, okupio sam ih kod rijeke, koja teče prema Ahavi, pa smo se ondje utaborili tri dana. Kad sam pregledao narod i svećenike, utvrdio sam da nema Levita. Stoga sam pozvao glavare: Eliezera, Ariela, Šemaju, Elnatana, Jariba, drugog Elnatana, Natana, Zahariju i Mešulama te učitelje Jojariba i Elnatana. Poslao sam ih Idu, glavaru u mjestu Kasifija. Rekao sam im što da kažu Idu i njegovim rođacima, hramskim slugama u Kasifiji — da nam pošalju službenike za Hram našega Boga. I budući da je milostivi Bog bio s nama, doveli su nam Šerebiju, sposobnog čovjeka, Mahlijevog potomka (Mahli je bio Levijev sin i Izraelov unuk). Doveli su i Šerebijine sinove i braću, ukupno njih osamnaestoricu. Doveli su i Hašabiju i Ješaju, Merarijevog potomka, te dvadesetoricu njegove braće i nećaka. Osim njih, doveli su i dvjesto dvadesetoricu hramskih službenika, koje su David i glavari odredili da pomažu Levitima. Svi su oni imenom navedeni u popisu. Ondje sam, pored rijeke Ahave, proglasio post, da bismo se ponizili pred svojim Bogom. Molili smo ga za sigurno putovanje, za sebe, svoju djecu i svu svoju imovinu. Bilo me sram od kralja tražiti vojnike i konjanike da nas putem štite od neprijatelja jer smo mu bili rekli: »Naš je Bog dobar prema svima koji ga traže, ali njegova je srdžba velika prema svima koji se okreću od njega.« Tako smo postili i molili Boga, a on je odgovorio na našu molbu. Zatim sam izabrao dvanaestoricu glavnih svećenika: Šerebiju, Hašabiju i desetoricu njihovih rođaka. Izvagao sam im srebro, zlato i predmete koje su kao prilog za Hram našeg Boga dali kralj, njegovi savjetnici, njegovi službenici i cijeli Izrael u Babilonu. Izvagao sam i dao im dvadeset i dvije tone srebra, tri i pol tone srebrnih predmeta, tri i pol tone zlata, dvadeset zlatnih posuda vrijednih tisuću zlatnika i dvije prekrasne posude od polirane bronce, dragocjene poput zlata. Rekao sam svećenicima: »I vi i ovi predmeti sveti ste BOGU. Ovo srebro i zlato su dar BOGU naših predaka. Pazite ih i čuvajte dok ih ne predate glavnim svećenicima, Levitima i glavarima Izraelovih obitelji. Izvažite ih u prostorijama BOŽJEGA Hrama u Jeruzalemu.« Tada su svećenici i Leviti primili izvagano srebro, zlato i predmete da ih odnesu u Hram našeg Boga u Jeruzalemu. Dvanaestoga dana prvog mjeseca krenuli smo s rijeke Ahave i uputili se u Jeruzalem. Bog je bio s nama i na putu nas štitio od neprijatelja i pljačkaša. Kad smo stigli u Jeruzalem, odmorili smo se tri dana. Četvrtog smo dana u Hramu svoga Boga izvagali srebro, zlato i predmete u nazočnosti svećenika Meremota, Urijinog sina, i predali mu ih. S njim su bili Eleazar, Pinhasov sin, i Leviti — Jozabad, Ješuin sin te Noadija, Binujev sin. Sve je prebrojano i izvagano, a zatim je upisana sveukupna težina. Tada su prognanici, koji su se vratili iz zatočeništva, prinijeli žrtve paljenice izraelskom Bogu: dvanaest junaca za cijeli Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca i dvanaest jaraca za žrtvu za grijeh. Sve to bila je žrtva paljenica BOGU. Židovi su kraljeva pisma predali kraljevim namjesnicima i upraviteljima pokrajine s druge strane rijeke Eufrat. I oni su dali podršku židovskom narodu i Božjem Hramu.