Efežanima 4:1-16

Ja, kao zarobljenik radi Gospodina, molim vas da živite život dostojan poziva koji ste primili. Uvijek budite ponizni i blagi. Budite strpljivi i s ljubavlju podnosite jedni druge. Nastojte sačuvati jedinstvo u Duhu po miru koji vas povezuje. Jedno je tijelo i jedan je Duh. Bog vas je pozvao k jednoj nadi. Jedan je Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje. Jedan je Bog i Otac svih. On gospodari nad svima nama, djeluje kroz sve nas i prebiva u svima nama. Svatko je od nas dobio milost u onoj mjeri koju je odredio Krist. Zato i piše u Svetom pismu: »Kad je uzašao u visine, poveo je sa sobom zarobljenike i dao je ljudima darove.« Što znači to »kad je uzašao«? To sigurno znači da se prvo spustio u donje predjele zemlje. On koji se spustio je i taj koji je bio uzdignut iznad svih nebesa da bi sve ispunio sobom. On sâm dao je nekima dar da budu apostoli, nekima da budu proroci, nekima da budu evangelizatori, a nekima da budu pastiri i učitelji, kako bi se Božji ljudi usavršili i pripremili za službu izgradnje Kristovog Tijela, da svi postignemo jedinstvo u vjeri i znanju o Božjem Sinu, da odrastemo u zrele ljude i postanemo poput Krista u punini njegovog savršenstva. Tako više nećemo biti djeca, bacana amo-tamo, i neće nas zanositi vjetar svakog novoga nauka. Nećemo se povoditi za svakakvim ljudskim prevarama i obmanama koje lukavo vode na pogrešan put. Umjesto toga, govorit ćemo istinu s ljubavlju. Tako ćemo rasti da budemo poput Krista u svakom pogledu. Krist je Glava i o njemu ovisi cijelo tijelo — povezano tetivama što opskrbljuju svaki pojedini dio prema potrebi. Tako cijelo tijelo raste i izgrađuje se u ljubavi.